Postoji trenutak kada više nema prostora za rasprave, analize i diplomatske fraze. Postoji trenutak kada se sve svodi na jedno pitanje. Jesi li spreman ili nisi.
Godinama slušamo istu priču. Kažu da smo sigurni. Da postoje saveznici. Da će, ako zatreba, netko drugi stati iza nas. Sve to dobro zvuči dok je mir. Dok je nebo mirno i prijetnje daleko.
Takve priče najčešće dolaze od onih koji ne znaju što je rat. Koji nisu čuli sirene i nisu trčali u skloništa. Oni koji su bili u salonima dok su njihovi vršnjaci ginuli sada imaju novu priliku ispraviti strahove i komplekse iz vlastitih prošlosti.
Stvarnost ne dolazi uz najavu. Kada prijetnja postane stvarna, više se ne pita tko je što govorio i tko ima dulji jezik. Pita se samo jedno. Zašto nisi bio spreman.
Izrael to pitanje desetljećima ne postavlja. Oni su ga već skupo platili nebrojeno puta.
Nakon napada i eskalacije s Iranom, uključujući balističke projektile i dronove, nisu čekali. Unaprijedili su sustave i prilagodili ih stvarnim prijetnjama. Prijetnjama iz svoga okruženja.
Jedan od ključnih elemenata je sustav Davidova praćka. Riječ je o sustavu srednjeg dometa koji presreće napredne prijetnje poput balističkih i krstarećih projektila. Njegov presretač uništava cilj izravnim pogotkom pri velikim brzinama, bez klasične eksplozije, čime se povećava preciznost i učinkovitost.
Cijena jednog presretača procjenjuje se na oko milijun dolara. To je velik novac. Ali pravo pitanje nije koliko nešto košta, nego koliko vrijedi jedan naš život.
Slagali se ili ne s politikom države Izrael, jedno je neupitno. Riječ je o državi i narodu koji sustavno ulaže u obrazovanje, analizu i sigurnost. Njihove sigurnosne službe među najučinkovitijima su na svijetu. To nije mit, nego rezultat dugoročnog pristupa u kojem se prijetnje okruženja ne ignoriraju.
Izrael je iz vlastitog iskustva izvukao jasnu pouku. Uložili su u višeslojni sustav obrane koji ima jednu svrhu. Zaštititi ljude.
A Hrvatska?
Hrvatska danas nema razvijen višeslojni proturaketni sustav i i dalje se u velikoj mjeri oslanja na savezništva, a ne na vlastite kapacitete i ogromno iskustvo. A savezništvo se pokazalo padom drona na Zagreb.
Zamislite majku u Osijeku ili Splitu koja noću sluša sirene. Zamislite oca koji trči prema skloništu s djetetom u naručju, a onda u boj. To nije tuđa priča. To je naša prošlost. Neki je žele izbrisati jer za neke je rat bio daleko.
Domovinski rat nas je naučio ono što danas kao da zaboravljamo. Mir nije poklon. Mir se čuva.
Nijedan savez nije zamjena za vlastitu spremnost. Nijedna deklaracija ne može zaustaviti projektil. Nijedno obećanje ne može zaštititi dijete koje spava.
Sigurnost se ne gradi riječima. Gradi se sustavima koji rade onda kada je najteže. Sustavi zbog kojih lakše spavamo.
Jer kad padne prva raketa, više neće biti vremena za rasprave i za nabavku oružja.
I tada će ostati samo jedno pitanje.
Zašto nismo bili spremni.
