Dok navijači diljem Hrvatske prate utakmice, od lokalnih derbija do velikih međunarodnih natjecanja, jedno pitanje sve glasnije odjekuje među ugostiteljima: igra li se fer utakmica i izvan terena?
Sve češće se, naime, otvara „stara“ tema rada sportskih klubova koji pod krinkom udruga obavljaju ugostiteljsku djelatnost i to u uvjetima koji su znatno povoljniji od onih koje moraju ispuniti klasični caffe barovi. Posljedice? Neravnopravna tržišna utakmica, pojačane inspekcije i kako tvrde mnogi poduzetnici, gašenje legalnih biznisa.
Zakonski okvir: gdje počinje problem
Prema važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti, ugostiteljstvo mogu obavljati trgovačka društva i obrtnici koji ispunjavaju propisane uvjete. Međutim, zakon ostavlja prostor i određenim udrugama, uključujući sportske udruge, da u svojim prostorijama pružaju ugostiteljske usluge, ali primarno za svoje članove i u okviru svoje osnovne djelatnosti. U teoriji, to znači da sportski klub može imati šank ili prostor za piće za svoje članove nakon treninga ili utakmice. U praksi, tvrde ugostitelji, granica se često briše.
Na terenu, situacija izgleda drugačije. Sve je više slučajeva gdje prostori sportskih udruga funkcioniraju kao klasični caffe barovi koji su otvoreni za javnost, s redovnim radnim vremenom i stalnim prometom. Kao i registrirani ugostitelji, takvi objekti trebaju imati iste porezne obveze, podlijegati jednakim inspekcijskim kriterijima, te moraju zadovoljiti sve tehničke i kadrovske uvjete. Tvrtke i obrtnici koji su ugostitelji, također se suočavaju s jasnim pravilima koja se kreću od minimalnih tehničkih uvjeta do radnog vremena koje je često ograničeno (npr. do ponoći u naseljenim područjima).
Tko je pod povećalom?
U posljednje vrijeme, inspekcijske službe pojačano kontroliraju ugostitelje, posebno u kontekstu rada tijekom sportskih događanja, produženog radnog vremena i javnog emitiranja utakmica. No ugostitelji upozoravaju na paradoks: dok su oni pod stalnim nadzorom, dio sportskih udruga ostaje u “sivoj zoni”.
Upravo tu nastaje najveći konflikt. Dok jedan ugostitelj koji je obrtnik, riskira kaznu zbog prekoračenja radnog vremena tijekom važne utakmice, drugi koji je sportski klub, može raditi bez istih ograničenja. Obrtnici ugostitelji često ne mogu produžiti radno vrijeme bez posebnih dozvola, iako zakon predviđa mogućnost prilagodbe tijekom sportskih događanja. No praksa ovisi o lokalnim odlukama i procedurama koje nisu uvijek fleksibilne a osobito ni brze.
S druge strane, “klupski” prostori često ostaju otvoreni, a tako postaju konkurencija koja nije pod istim pravilima.
Gubitak posla i gašenje obrta
Prema određenim tvrdnjama iz sektora, dio malih ugostitelja zatvara vrata upravo zbog takve nelojalne konkurencije. Posebno su pogođeni mali obrti, kvartovski kafići koji žive od stalnih gostiju i sportskih prijenosa. Kada dobiju nelojalnu konkurenciju, gube ključni izvor prihoda. Istovremeno, zakon je jasan: udruge ne bi smjele obavljati ugostiteljsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti, već isključivo za potrebe svojih članova. No, pitanje je tko i kako to kontrolira?
Izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2024. i 2025. godine donose određene promjene, ali fokus je primarno na segmentu smještaja i iznajmljivanja. Pitanje rada udruga u ugostiteljstvu i dalje ostaje nedovoljno jasno definirano, što ostavlja prostor za različita tumačenja – i potencijalne zloupotrebe.
Igrajmo svi po istim pravilima!
Sport bi trebao spajati ljude. Ugostiteljstvo bi trebalo biti njegov prirodni partner i mjesto okupljanja, navijanja i zajedništva. No kada pravila igre nisu ista za sve, dolazi do problema. Ako sportski klubovi postaju de facto caffe barovi, onda se mora jasno definirati, jesu li oni dio sportskog sustava ili tržišta ugostiteljstva?
Bez jasnih granica i dosljedne kontrole, posljedice su već vidljive: zatvaranje obrta, nezadovoljstvo poduzetnika i sve manji izbor za same navijače. A to je utakmica u kojoj dugoročno svi gube!
