Hrvatska nikada nije imala više zaposlenih, veće plaće i više prilika za posao nego danas. No pitanje je koliko to može trajati?
Promjene na tržištu rada u posljednjih desetak godina toliko su duboke da je gotovo nemoguće usporediti današnju Hrvatsku s onom iz razdoblja nakon velike krize. Tada je nezaposlenost bila blizu 20 posto, mladi su masovno odlazili, a plaće su godinama stagnirale. Danas je situacija gotovo obrnuta. Nezaposlenost je pala ispod pet posto, posla ima više nego radnika, a realne plaće konačno rastu.
U veljači 2026. u evidenciji nezaposlenih bilo je 83.992 osobe, što potvrđuje nastavak snažnog pada nezaposlenosti u Hrvatskoj. U odnosu na siječanj broj nezaposlenih smanjen je za 4,5 %, a u odnosu na veljaču 2025. za čak 12,8 %, odnosno više od 12 tisuća ljudi manje. Nezaposlenost i dalje nešto više pogađa žene (52,9 %) nego muškarce (47,1 %), no pad je zabilježen kod oba spola, broj nezaposlenih žena smanjen je za 13,3 %, a muškaraca za 12,2 % na godišnjoj razini. Po dobi, nezaposlenost je raspoređena relativno ravnomjerno, ali najviše nezaposlenih nalazi se u skupinama od 25 do 29 godina te od 55 do 59 godina, dok je udio mladih od 15 do 19 godina vrlo nizak.
Veliki zaokret
Drugim riječima, Hrvatska je iz zemlje u kojoj se tražio posao postala zemlja u kojoj se traže radnici.
Takav zaokret nije slučajan. U njemu se preklapaju ulazak u Europsku uniju, iseljavanje koje je smanjilo ponudu radne snage, snažan rast turizma i uslužnog sektora, ali i priljev europskih sredstava koji je potaknuo investicije i potrošnju. Sve to zajedno dovelo je do situacije u kojoj je pronalazak posla lakši nego ikad, a pregovaračka pozicija radnika jača nego u bilo kojem trenutku u novijoj povijesti.
Upravo u toj rečenici krije se i upozorenje.
Jer tržište rada koje funkcionira na rubu nedostatka radnika znači i da gospodarstvo sve više ovisi o uvozu radne snage, dok rast plaća nije uvijek praćen rastom produktivnosti. Takav model može funkcionirati neko vrijeme, ali dugoročno otvara pitanje održivosti.
Istodobno, dok Hrvatska bilježi stabilan rast, globalno okruženje postaje sve neizvjesnije. Cijene nafte, kako upozoravaju analitičari, nisu rezultat stabilne potražnje nego tzv. “ratne premije”, što znači da ih u velikoj mjeri određuju geopolitičke napetosti poput Rusko-ukrajinski rat i nestabilnosti na Bliskom istoku. Nafta je pritom klasičan primjer robe koja prolazi kroz nagle cikluse rasta i pada, jer se ponuda ne može brzo prilagoditi tržištu, navodi Bloomberg Adria.
To znači da bi nagli skok cijena mogao ponovno potaknuti inflaciju, dok bi njihov pad mogao signalizirati usporavanje globalnog gospodarstva. U oba scenarija, mala i otvorena ekonomija poput hrvatske ostaje izložena vanjskim šokovima.
Podaci o rastu dodatno potvrđuju tu dvoznačnu sliku. Hrvatski BDP porastao je za 3,6 posto u posljednjem tromjesečju 2025. godine, a ukupno za 3,2 posto na godišnjoj razini. No taj rast u velikoj mjeri počiva na domaćoj potražnji, potrošnji građana i države, dok izvoz i industrija ne igraju jednako snažnu ulogu.
Istovremeno, Euro bilježi jedno od slabijih razdoblja u posljednje dvije godine, što upućuje na šire probleme unutar europskog gospodarstva. Slabija valuta može kratkoročno pomoći izvozu, ali i povećati cijene uvoza, osobito energenata, što ponovno vraća inflacijske pritiske.
Zato se današnja slika Hrvatske može opisati kao rijetko povoljna, ali i osjetljiva. Zemlja je ušla u fazu snažnog rasta zaposlenosti i plaća, kakvu nije imala desetljećima. No, taj rast ne odvija se u izolaciji, nego u svijetu obilježenom geopolitičkim rizicima, energetskom neizvjesnošću i promjenama u globalnim tokovima kapitala.
Drugim riječima, Hrvatska danas izgleda snažnije nego ikad u novijoj povijesti ali upravo zato pitanje više nije kako doći do rasta, nego kako ga zadržati kada se uvjeti izvan naših granica promijene.
