U mnogim hrvatskim krajevima, osobito na jugu, postoji običaj koji se brižno čuva generacijama -penganje jaja. Upravo na Veliki petak, u tišini i simbolici dana, domaćice su nekada uzimale jaja i započinjale njihovo ukrašavanje, vjerujući da takva jaja nose posebnu snagu i značenje.
Pengana jaja nisu samo ukras. Ona su priča, poruka i emocija utisnuta u tanku ljusku. Sam naziv dolazi od latinske riječi pingere, što znači bojati ili ukrašavati, a odnosi se na posebnu tehniku crtanja voskom koja se koristi pri izradi ovih pisanica.
Postupak izrade zahtijeva strpljenje i mirnu ruku. Uz pomoć igle ili posebne „penice”, umočene u rastopljeni pčelinji vosak, na jaje se iscrtavaju motivi – cvjetovi, križevi, sunce, ptice ili jednostavni geometrijski oblici. Tek nakon toga jaje se uranja u boju, najčešće crvenu, simbol života i obnove. Dijelovi prekriveni voskom ostaju neobojani i stvaraju prepoznatljive uzorke.
Nekada su se boje dobivale isključivo iz prirode, od kore luka, biljaka i korijenja, najčešće korijena biljke pitomi broć, a svako jaje bilo je unikat, odraz vještine i mašte osobe koja ga je izrađivala.
Možda je najljepši dio ove tradicije ono što dolazi nakon izrade. Pengana jaja darivala su se dragim osobama – obitelji, prijateljima, ali i onima kojima se željela iskazati posebna naklonost. Često su na njima bile ispisane kratke poruke ljubavi, pažnje ili dobrih želja.
U tom malom daru sadržano je puno više od običnog jajeta. To je znak života, povezanosti i zajedništva.
Danas, u vremenu brzine i gotovih rješenja, penganje jaja podsjeća nas na vrijednost tradicije, strpljenja i pažnje. Jer nije isto kupiti i napraviti. Nije isto imati i darovati s namjerom.
Možda je upravo zato ovaj običaj opstao. Jer neke se stvari ne rade zato što moraju nego zato što imaju smisla.
