U srcu hrvatske povijesti, na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, stoji ponosni spomenik našem velikom banu na konju koji je simbol hrabrosti, odlučnosti i ljubavi prema narodu.
Danas, 25. travnja, prisjećamo se jednog od najvažnijih trenutaka u našoj nacionalnoj povijesti: 1848. godine, ban Josip Jelačić Bužimski izdao je u Zagrebu znamenito Bansko pismo kojim je ukinuo kmetstvo u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji.
To nije bio samo pravni akt to je bio čin oslobođenja za stotine tisuća hrvatskih seljaka koji su stoljećima živjeli u feudalnom ropstvu.
Jelačićev proglas nije samo pročitan s propovjedaonica i u općinama diljem zemlje on je postao temelj moderne Hrvatske, korak prema građanskom društvu i dokaz da je naš narod sposoban za samostalnu politiku čak i u vrtlogu europskih revolucija.
Godina 1848., poznata kao Proljeće naroda, potresla je cijelu Habsburšku Monarhiju.
U Beču je pao kancelar Metternich, u Pešti su Mađari tražili radikalne promjene, a u Hrvatskoj je narodni pokret: ilirski preporod dobio novi zamah.
Hrvati su 17. ožujka 1848. na Narodnoj skupštini u Zagrebu donijeli Zahtijevanja naroda: ujedinjenje hrvatskih zemalja, hrvatski jezik u upravi i školstvu, građanske slobode i ukidanje kmetstva.
Car Ferdinand V. imenovao je 23. ožujka 1848. pukovnika Josipa Jelačića Bužimskog za bana Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Jelačić, krajiški general i čovjek od naroda, brzo je postao simbol otpora mađarskom centralizmu i borbe za hrvatska prava.
Već 8. travnja položio je bansku prisegu, a 25. travnja na blagdan svetoga Marka, a u Zagrebu je izdao Bansko pismo kojim je konačno okončao feudalne obveze.
Istoga dana Jelačić je prekinuo veze s ugarskom vladom u Pešti sve dok Hrvatski sabor ne odluči o novim odnosima na načelu ravnopravnosti. Time je pokazao da Hrvatska nije pokrajina, nego politički subjekt koji sam odlučuje o svojoj sudbini.
Što je točno pisalo u Banskom pismu?
Jelačićev proglas, potpisan vlastoručno i ovjeren velikim banskim pečatom, upućen je izravno “svemu hrvatskom i slavonskom narodu i puku”.
Ključni dio glasi:
„Akoprem je već u kraljevinah Hàrvatskoj i Slavonii proglašeno, da je svaka urbarialska daća, tlaka i desetina carkvena dotargnuta, Vi ipak bi sumnjati i bojati se mogli radi ove Vaše novo zadobljene pravice, iz tog uzroka, jer varhu toga u Vaših rukah nikakvoga pisma još dosad neimate, zato Mi, Ban hàrvatski, slavonski i dalmatinski, kano Vaš od svietloga kralja naimenovani i postavljeni varhovni poglavar, i Vaših pravicah branitelj, želeći Vas umiriti i osigurati, dajemo svim Vam, od hàrvatsko-slavonskog naroda, koji ste dosada bili kmeti i gospodarski podložnici, ovo Naše otvoreno bansko pismo, s kojim Vam novo zadobljene Vaše pravice i slobošćine, po kojih Vi skupa sa svim Vašim pokoljenjem za na vieke od tlake gospodske i svake daće urbarialske i desetine carkvene oslobodjeni jeste…“
Ban je jasno i nedvosmisleno zajamčio: od sada nema više tlake, urbarijalnih daća ni crkvene desetine.
Seljaci i njihovi potomci zauvijek su slobodni. Proglas je čitan diljem zemlje, a seljaci su ga brižno čuvali kao svetinju.
Je li Jelačić “doista” ukinuo kmetstvo?
U historiografiji postoji nijansa: Hrvatsko-ugarski sabor je ranije 1848. donio odluku o ukidanju kmetstva kao dio širih reformi. No Jelačićev čin je bio presudan. On je bio vrhovni izvršni poglavar u Hrvatskoj, prekinuo je veze s Peštom i svojim autoritetom osigurao da odluka postane stvarnost na terenu.
Seljaci su prestali s feudalnim obvezama već u ožujku pod pritiskom revolucije, ali Jelačićev proglas ih je pravno i moralno osigurao.
Kasniji Hrvatski sabor (lipanj 1848.) potvrdio je sve Jelačićeve odluke, uključujući i ovu.
Kmetstvo je u Hrvatskoj već bilo ograničeno reformama Marije Terezije (1780.) i Josipa II. (1785.), ali tek je 1848. konačno ukinuto. Za usporedbu: u Rusiji je to učinjeno tek 1861., a u Engleskoj još u 16. stoljeću.
Ukidanje kmetstva bilo je samo jedan od Jelačićevih velikih poteza. Sazvao je prve izbore za Hrvatski sabor na temelju građanske jednakosti, osnovao Bansko vijeće kao samostalnu hrvatsku vladu, ujedinio hrvatske zemlje i kasnije vodio hrvatsku vojsku protiv mađarskih ustanika braneći Monarhiju i hrvatska prava.
Seljaci su ga obožavali i postao je narodni heroj.
Danas puno godina kasnije, njegov spomenik na glavnom zagrebačkom trgu podsjeća nas da je prava vlast ona koja služi narodu, a ne obrnuto.
U vremenu kada se opet bore za hrvatski suverenitet, identitet i slobodu, Jelačićev primjer je inspiracija: hrabro, odlučno i u službi svog naroda.
Slava banu Jelačiću! Slava hrvatskom narodu!
