Dok se ostatak svijeta oslanja na satelite i radare, na pacifičkim otocima Fidžija znakovi nadolazeće oluje često se čitaju iz prirode. I to s vremenskom prednošću od nekoliko mjeseci piše BBC.
Lokalni poljoprivrednici promatraju ponašanje biljaka i životinja. Ako se divlji jam počne širiti uz tlo, to je znak da se približava sezona ciklona između studenog i travnja. Ako raste prema gore, opasnost je manja. Slični signali dolaze i od pčela, banana, krušnog drveta i ptica.
Takvo znanje nije zapisano u knjigama. Prenosi se generacijama kroz priče i praksu, ali sve više ulazi i u službene sustave.
Fidžijska meteorološka služba već je najavila uključivanje tradicionalnih znakova u sustave ranog upozorenja. Slične projekte razvijaju i Vanuatu, Tonga i Samoa, gdje se podaci iz prirode kombiniraju s modernim tehnologijama.
Razlog je jasan. Pacifičke države imaju tisuće otoka, a meteorološka oprema nije dostupna svugdje. Prirodni znakovi često su prvi i jedini signal opasnosti za udaljene zajednice.
Podaci pokazuju koliko je to važno. Cikloni postaju sve snažniji, a štete sve veće. Samo jedan ciklon prije nekoliko godina uništio je velik dio poljoprivrede i ostavio ozbiljne posljedice za lokalno stanovništvo.
Znanstvenici danas sve ozbiljnije proučavaju ova znanja. Dugotrajna opažanja pokazuju da ponašanje životinja i biljaka često prati promjene u okolišu koje prethode ekstremnim vremenskim uvjetima.
Poruka je šira od samog Fidžija. U vremenu klimatskih promjena, moderna tehnologija više nije dovoljna sama po sebi. Spoj znanosti i iskustva može dati prednost koja spašava živote.
Za Hrvatsku to otvara važno pitanje. Koliko koristimo vlastita lokalna znanja i iskustva u upravljanju krizama ili smo se potpuno oslonili na sustave koji često kasne za stvarnošću na terenu.
