Punih pola stoljeća lagali su nas da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi, a da nikad nitko za tu monstruoznu laž na kojoj je uzgajana mržnja koja je u dobroj mjeri novačila srpsku vojsku devedesetih nije odgovarao.
Naime, teza o 700 000 ubijenih u Jasenovcu imala je neizravnu poruku: nacija koja kad je imala priliku stvoriti državu, ubije samo na jednom mjestu i samo u jednom logoru preko 700 000 nevinih Srba, Židova, Roma i čestitih Hrvata, ne smije više nikad imati državu!
Jer će ponoviti zločin. To je bio smisao te opake laži. Kako znamo Srbi nastavljaju sa novačenjem mržnje glede Jasenovca patako Dodik gradi u Gradini memorijalni centar u kojem se i dalje tvrdi da je u Jasenovcu ubijeno 700 000 ljudi.
Ništa što se govori o Jasenovcu glede brojki nije utemeljeno na egzaktnim istraživanjima, baš ništa, niti monstruozna brojka od 700 000 žrtava, niti aktualna brojka o 80 tisuća ubijenih.
Do te se brojke došlo sredinom osamdesetih kad su dva demografa, Kočović i Žerjavić, izašli sa brojkom 70-80 tisuća žrtava, a da ni ta brojka nije bila potkrepljena istraživanjima. Ni dokazima! Radilo se o procjeni, nota bene dvojice -demografa.
Dva pak nova mlada demografa, Koić i Banić, koji su izdali opsežnu knjigu o Jasenovcu, tvrde u svojoj knjizi „da je od 84 tisuće imena njih čak 74 tisuće lažno ili dvojbeno“, precizirajući da je po njihovim istraživanjimačak „ 89 posto popisa lažno ili dvojbeno“.
Oni ističu da na popisu imate čak i imena ljudi gdje uopće nije navedeno mjesto stradanja. Kako onda znate da su ubijeni u Jasenovcu??? Njih dvojica su se bavili i istraživanjima kako je uopće došlo do brojke od 700 000.
Po njima, Zemaljska komisija za istraživanje žrtava rata već 1945 dolazi u Jasenovac, radi prva iskapanja, te pronalazi tek 50-tak žrtava. No, unatoč tome, oni su, premda bez dokaza, zaključili da je tamo ubijeno 500 000-600 000 ljudi i tu brojku stavili u svoje izvješće. Slično je bilo sa logorom u Gradišci gdje su ljudi iz te komisije sami procijenili da je tamo ubijeni 75-80 tisuća ljudi.
Bez ikakvih dokaza, istraživanja, potvrda. Daljnja Istraživanja su rađena pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina, ali baš nikada nisu pronađene masovne grobnice koje bi odgovarale tim brojkama. Najopsežnije istraživanje je bilo 1964, radio ga je tim stručnjaka iz Ljubljane, kopali su zemljui stavljali sonde na 130 mjesta, ali ukupno su pronašli oko pet stotina posmrtnih ostataka. Pet stotina.
Postavlja se pitanje kako su onda došli do tadašnje aktualne brojke od 700 000 žrtava, kao i to kako se došlo kasnije do egzaktnosti o 83 000koja i danas stoji kao službena brojka? Ova dva istraživača objašnjavaju da se radi o podacima sa popisa ukupnihjugoslavenskih žrtava rata koja je rađena 1964 zbog ratnih reparacija od Njemačke.
Njemačka je tražila egzaktan popis i zato je do njega i došlo. No, prva jugoslavenska brojka prezentirana Njemačkoj, o 1 700 000 ukupnih žrtava rata u Jugoslaviji, od čega je 700 000 otpadalo na Jasenovac je odbijena, jer su Nijemci shvatili da je namjerno preuveličana zbog ratnih reparacija.
Zato je nastao novi popis žrtava rata iz 1964, a na tom popisu se nalazilo 49 tisuća ubijenih navodno u Jasenovcu i nešto više od 9 tisuća žrtava logora u Gradišci. To je osnov današnjeg popisa o 83000 žrtava. No, niti jedna istraživanja nisu dokazala niti približno vjerodostojnost tihbrojki u smislu njihova stradanja u Jasenovcu! Koić i Banić suuzeli u obradu popis o 83 000 žrtava i utvrdili, pa i dokazali da se tisuće i tisuće imena Jasenovca pojavljuju i na drugim mjestima stradanja, čak i u drugim logorima primjerice u Njemačkoj, zatim su pronašli imena žrtava koja su dokazano preživjela logor, kao i imena koja pouzdano tamo nisu nikad ni bila. Sve to imate na aktualnom popisu.
Recimo Stanko Nick se na popisu žrtava Jasenovca nalazi kao dijete od šest godina koje je tamo zvjerski ubijeno.
No, istom tom Stanku Nicku je premijer Plenković 2010 bio na sprovodu kao hrvatskom veleposlaniku u Mađarskoj! On je jedan od rijetkih koji je potom maknut sa popisa. Sličnih primjera ima na pretek! Rođak Slavena Letice koji je preminuo u El Shattuse nalazi na popisu žrtava Jasenovca!
Za ubijene Rome iz sela Gola, njih dvije stotine koji su isto tako na popisu, nema nikakvih osobnih podataka, a osim toga, to selo nota bene uopće nije bilo u sastavu NDH! Koić i Banić ističu da na popisu imate 2500 Roma koji nemaju ni imena ni prezimena!
Po popisu stanovnika 1931 u Hrvatskoj su se kao Cigani izjasnili 1336 osobe, u BIH nešto manje. No, na jasenovačkom popisu je navedeno 16 000 romskih žrtava! Kako? Nema odgovora. Na tom popisu imate imena ljudi koji su rođeni nakon drugog svjetskog rata, a navedeni su kao žrtve Jasenovca! Banić i Koić su pronašli nevjerojatne stvari: imena ljudi za koja je navedeno da je jedan rođen 1969, a ubijen1942, drugi je rođen 1975, a ubijen 1942. Vjerovali ili ne i takvi se podaci nalaze na popisu!
Pri tom se popis u pravilu ne korigira. Kao što se odbijaju bilo kakva međunarodna istraživanja, iskapanja, sondiranja. Zašto? Bojim se, zato jer mit mora opstati!
Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.
