Roditeljstvo se danas često opisuje jednom riječju – iscrpljenost. No novo istraživanje pokazuje da problem možda nije samo u manjku sna, nego i u načinu života koji se bitno razlikuje od onoga kakav su živjele generacije naših predaka.
Iako mnogi roditelji imaju osjećaj da godinama ne spavaju dovoljno, podaci pokazuju da stvarnost nije uvijek tako jednostavna. Brojna istraživanja otkrila su da roditelji male djece često spavaju između sedam i osam sati na noć, što nije dramatično manje od osoba bez djece.
Pa zašto se onda osjećaju toliko umornije?
Znanstvenici smatraju da je jedan od ključnih razloga potpuni nestanak zajednice koja je nekada pomagala u odgoju djece. Dok su naši preci djecu odgajali uz pomoć baka, djedova, rodbine i drugih članova zajednice, današnji roditelji često su prepušteni sami sebi.
Antropolozi ističu kako je upravo zajednička briga za djecu bila jedan od temelja opstanka ljudske vrste. U mnogim tradicionalnim društvima djeca su značajan dio dana provodila s drugim članovima zajednice, a majke nisu same nosile sav teret roditeljstva.
Stručnjaci upozoravaju i na promjenu odnosa prema spavanju. Današnje društvo od ljudi očekuje da spavaju u jednom neprekinutom bloku tijekom noći i da sljedeći dan budu maksimalno produktivni na poslu.
Naši preci nisu živjeli pod takvim pritiskom. Nisu vozili automobile, nisu radili u uredima od osam do pet niti su morali pratiti stroge rasporede kakve poznajemo danas.
Zanimljivo je da istraživanja među lovcima sakupljačima pokazuju kako se oni tijekom noći bude čak i češće nego stanovnici modernih gradova. Razlika je u tome što svoje spavanje uglavnom procjenjuju kvalitetnim i ne doživljavaju ga kao problem.
Posebnu pozornost znanstvenici posvećuju i odnosu roditelja i djece tijekom noći. U većini tradicionalnih društava majke spavaju u neposrednoj blizini djece, što omogućava lakše hranjenje i manje potpuno buđenje tijekom noći.
Stručnjaci naglašavaju da roditeljsku iscrpljenost ne treba promatrati samo kroz broj odspavanih sati. Na osjećaj umora utječu stres, manjak podrške, financijski pritisci, posao i stalna dostupnost tehnologije.
Upravo zato sve više istraživača smatra da suvremeni roditelji nisu nužno neispavaniji od svojih predaka, nego žive u okolnostima koje od njih traže mnogo više energije, odgovornosti i psihološke izdržljivosti nego ikada prije.
Zato se sve češće postavlja pitanje nije li najveći problem današnjeg roditeljstva zapravo činjenica da su obitelji ostale same, bez mreže podrške koja je tisućama godina bila sasvim prirodan dio ljudskog života.
