Hrvatska se našla među samo četiri europske države koje su u posljednjih desetak godina povećale broj knjižnica, dok je u ostatku Europe u istom razdoblju zatvoreno oko 3.000 knjižnica. Novi dokument stručne skupine Europske unije hrvatsku je kulturnu politiku izdvojio kao primjer dobre prakse, a među najuspješnije projekte uvršteni su „Mjesec hrvatske knjige“, „Knjižnica Dalmatina“ i kampanja „I ja želim čitati!“.
To je jedna od najvažnijih poruka izvješća stručne skupine Otvorene metode koordinacije (OMK), koja knjižnice više ne promatra isključivo kao mjesta posudbe knjiga, nego kao ustanove koje imaju važnu ulogu u jačanju pismenosti, digitalnih vještina, cjeloživotnog obrazovanja i društvene povezanosti.
Posebnu težinu hrvatskom rezultatu daje europski trend. Dok su brojne države posljednjih godina zatvarale knjižnice zbog financijskih rezova i promjena navika korisnika, Hrvatska je, uz Francusku, Portugal i Sloveniju, krenula suprotnim putem. Upravo je zato Europska unija hrvatski model izdvojila kao jedan od rijetkih primjera razvoja knjižnične mreže, umjesto njezina smanjivanja.
Među projektima koji su privukli pozornost europskih stručnjaka nalazi se „Mjesec hrvatske knjige“, manifestacija koja svake godine okuplja više od 2.000 programa diljem zemlje i već desetljećima promiče kulturu čitanja. Kao primjer uspješne specijalizirane knjižnice istaknuta je i „Knjižnica Dalmatina“ Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, dok je nacionalna kampanja „I ja želim čitati!“, namijenjena osobama s teškoćama čitanja i disleksijom, prepoznata kao model uključivosti i dostupnosti kulture.
Takvo priznanje nije došlo slučajno. Posljednjih godina država je kroz nacionalne i europske izvore financirala obnovu i izgradnju knjižnica, ali i razvoj pokretnih knjižnica. Za nabavu 30 bibliobusa i bibliokombija te dodatna dva vozila iz nacionalnih sredstava izdvojeno je ukupno 12,7 milijuna eura, čime se knjiga i knjižnične usluge nastoje približiti stanovnicima područja koja nemaju stalne knjižnice.
Europsko priznanje potvrđuje da hrvatske knjižnice nisu prepoznate samo po broju objekata, nego i po projektima koji potiču čitanje i uključuju građane u kulturni život. Ostaje, međutim, izazov zadržati interes novih generacija za knjigu u vremenu kada digitalni sadržaji sve više preuzimaju prostor koji su nekada gotovo isključivo zauzimale knjižnice.
