Obilježavanje Dana antifašističke borbe u Brezovici ponovno je otvorilo rasprave koje Hrvatsku prate desetljećima. Dok jedni u ovom datumu vide početak organiziranog otpora nacizmu i fašizmu, drugi podsjećaju na komunističke zločine koji su uslijedili nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
U takvom ozračju posebno je odjeknula poruka ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alena Ružića, koji je u Brezovici sudjelovao kao izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Ružić je istaknuo da je antifašizam važan dio hrvatske povijesti, izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske i suvremenog nacionalnog identiteta. Podsjetio je kako je Hrvatska zahvaljujući antifašističkoj borbi bila dio pobjedničke koalicije u Drugom svjetskom ratu te naglasio povezanost tog razdoblja s kasnijim stvaranjem moderne hrvatske države.
Posebno je izdvojio prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana kao osobu koja simbolizira poveznicu između antifašističkog pokreta i stvaranja neovisne Hrvatske, naglasivši da je hrvatski put prema slobodi dovršen pobjedom u Domovinskom ratu.
No možda najvažniji dio njegova govora odnosio se na pitanje koje i danas izaziva najviše podjela. Ružić je poručio kako je potrebno objektivno i bez ideoloških naočala promatrati povijesne činjenice te jasno osuditi zločine svih totalitarnih režima.
Naglasio je da politika Vlade Republike Hrvatske podrazumijeva nedvosmislenu osudu nacizma, fašizma i komunizma te upozorio kako se ne smiju zaboraviti žrtve poratnih komunističkih zločina koje i danas predstavljaju bolnu temu za brojne hrvatske obitelji.
U društvu koje se često dijeli oko povijesnih tema, upravo je taj dio poruke možda najvažniji. Bez priznavanja svih žrtava i bez spremnosti da se otvoreno govori o svim zločinima, teško je očekivati da će se stare podjele ikada zatvoriti.
Hrvatska je danas članica Europske unije i NATO-a, a njezina budućnost ne može se graditi na selektivnom pristupu povijesti. Poštovanje prema žrtvama, suočavanje s činjenicama i odbacivanje svakog oblika totalitarizma jedini su temelj na kojem se može graditi zajedništvo.
Zato je poruka iz Brezovice važna ne zbog dnevne politike, nego zbog podsjetnika da se povijest ne može mijenjati, ali se iz nje može učiti. A to je lekcija koja Hrvatskoj i danas treba jednako kao i prije nekoliko desetljeća.
