U vremenu kada stalno negdje jurimo, espresso na terasi, balkonu ili u vrtu postaje kratka pauza koja vraća osjećaj kontrole nad danom. Nije riječ o luksuzu u novcu, nego o luksuzu u vremenu.
Postoji nešto gotovo ceremonijalno u ispijanju espressa. Nije to samo kava – to je trenutak. Kratak, intenzivan, baš poput samog napitka. A kad se tom trenutku doda balkon, jutarnje sunce i mir koji još nije narušen dnevnim obvezama, espresso postaje mali luksuz dostupan gotovo svakome.
Prvi pravi aparat za espresso izumio je Luigi Bezzera početkom 20. stoljeća, točnije 1901. godine u Milanu. Njegovu ideju kasnije je unaprijedio Desiderio Pavoni koji je počeo komercijalnu proizvodnju i popularizirao espresso kakav danas poznajemo. Kasnije je Achille Gaggia uveo visokotlačni sustav koji je zaslužan za onu prepoznatljivu kremu na vrh, znak pravog espressa.
Nekad smo za pravi espresso morali sjesti u kafić, osloniti se na vještinu bariste i buku aparata iza šanka. Danas, zahvaljujući sve dostupnijim kućnim aparatima, ritual se preselio u naše domove. Mali aparatići zauzeli su svoje mjesto na kuhinjskim pultovima, tiho obećavajući da će svako jutro početi bolje.
Terasa i balkon su pritom postali nova mala pozornica uživanja. Bez gužve, bez čekanja računa, bez razgovora koje nismo planirali. Samo vi, šalica, novine, knjiga, tablet i pogled na ulicu koja se budi, na dvorište koje još spava ili na komadić neba koji je samo vaš.
Espresso na balkonu ima i onu posebnu dimenziju slobode. Možete ga popiti u pidžami, u tišini ili uz omiljenu glazbu. Možete ga razvući na deset minuta ili popiti u dva gutljaja, kako i dolikuje pravom espressu. Pravila više nema, osim jednog: uživati.
Zanimljivo je kako su upravo ti mali, kućni rituali postali važniji nego ikad. U vremenu kada stalno negdje jurimo, espresso na balkonu postaje kratka pauza koja vraća osjećaj kontrole nad danom. Nije riječ o luksuzu u novcu, nego o luksuzu u vremenu.
Možda je upravo to razlog zašto su aparati za espresso postali gotovo standard u mnogim domovima. Ne zato što moramo nego zato što želimo. Jer ponekad je dovoljno samo pritisnuti gumb i izaći na balkon da bismo se na trenutak osjećali kao da smo negdje drugdje.
I dok se para diže iz šalice, a grad polako ubrzava svoj ritam, vi još uvijek imate tih nekoliko minuta koji pripadaju samo vama. I to je, zapravo, cijela filozofija espressa. Malo, snažno i pijete li ga u tišini, na balkonu gotovo savršeno.
