Hrvatska vatrogasna zajednica na konferenciji MoStart u Mostaru otvorila je ključno pitanje modernog upravljanja krizama. Sustav raspolaže naprednom tehnologijom, ali zapovjedni kadar nema dovoljno znanja za njezinu učinkovitu primjenu.
Istraživanje koje su predstavili Slavko Tucaković, Ante Sanader i Berislav Hengl jasno detektira problem. Postoji ozbiljan jaz između tehnoloških mogućnosti i njihove stvarne operativne uporabe na terenu.
Dronovi, satelitski sustavi, senzori, geoprostorne platforme i umjetna inteligencija već su dostupni. No bez sustavne edukacije oni ne ulaze u svakodnevno upravljanje intervencijama.
To postaje kritično u situacijama kakve Hrvatska sve češće ima. Veliki požari i poplave zahtijevaju brze odluke temeljene na podacima u stvarnom vremenu. U takvim okolnostima iskustvo više nije dovoljno.
Predloženi model zato ide na ono što sustavu nedostaje. Uvodi strukturiranu edukaciju zapovjednika kroz konkretne module. Digitalna i podatkovna pismenost, rad s GIS sustavima, korištenje dronova i razumijevanje umjetne inteligencije postaju standard, a ne dodatna vrijednost.
Ključ je u praksi. Simulacije, scenarijski treninzi i rad na stvarnim podacima trebaju postati temelj obuke. Upravo tu se razvijaju vještine koje odlučuju u kriznim situacijama.
Primjeri iz Dalmacije i Slavonije to potvrđuju. U trenucima kada se odlučuje o širenju požara ili evakuaciji stanovništva, pravovremena informacija može značiti razliku između kontrole i eskalacije.
Zaključak je jasan. Tehnologija bez znanja ne rješava problem. U vremenu sve složenijih prijetnji, ulaganje u kompetencije postaje ključna karika sigurnosnog sustava.
