Novo izvješće irskih katoličkih biskupa pod naslovom „Turning the Tide? Recent Religious Trends on the Island of Ireland“, objavljeno u ožujku 2026. ukazuje na umjeren porast religijske prakse i duhovnosti u Irskoj, osobito među mladima u dobi od 16 do 30 godina. Na rezultate izvješća, koje se temelji na podacima Europskog društvenog istraživanja, anketama Instituta Iona i drugim akademskim studijama, upozorio je i EWTN News u nedjelju, 22. ožujka, a prenijela hrvatska IKA. Također, autori analize naglašavaju kako Irska, unatoč dugoročnom padu religioznosti, i dalje zauzima srednje mjesto među europskim zemljama kada je riječ o vjerskoj pripadnosti i praksi.
Ekonomski razvoj i religijski pad
Posljednjih desetljeća Irska je prošla kroz snažnu ekonomsku transformaciju, od relativno siromašne i emigracijske zemlje do jedne od najbrže rastućih ekonomija u Europi. Razdoblje poznato kao „keltski tigar“, a potom i oporavak nakon financijske krize, donijeli su značajan rast životnog standarda, urbanizaciju i promjenu društvenih vrijednosti. Taj proces modernizacije pratio je i vidljiv pad religijske prakse te postupno slabljenje institucionalnog utjecaja Crkve – broj deklariranih katolika u Irskoj na popisima stanovništva pao je s oko 84 posto 2011. godine na približno 69 posto 2022. što predstavlja jedan od najbržih padova religijske pripadnosti u zapadnoj Europi.
Istina je da u zapadnim društvima, osobito u povijesno kršćanskim zemljama, ekonomski razvoj i rast materijalnog blagostanja prate sekularizacija i pad religioznosti. Kako se povećava osjećaj sigurnosti i individualne autonomije, religija gubi svoju društvenu funkciju i prelazi u sferu ponajprije osobnoga izbora, pri čemu materijalna stabilnost djelomično preuzima ulogu izvora sigurnosti, smanjujući potrebu za osloncem u transcendenciji (odnosno Bogu) kao odgovorom na vlastitu neizvjesnost.
Je li potraga za novcem i materijalnim blagostanjem konačno rješenje?
Autori izvješća također naglašavaju da se ne radi o naglom zaokretu ili povratku na staro, nego o suptilnom procesu u kojem se religioznost redefinira i često odvaja od tradicionalnih institucija. Stoga se na temelju dostupnih podataka ne može govoriti o religijskom „bujanju“ niti o preokretu dugoročnog trenda, nego o jednostavnom pokazatelju da trendovi sekularizacije posustaju sa projekcijama svoje linearne putanje. Jer, činjenica je da se dobar dio mladih suočava s ograničenjima društva obilježenog potrošnjom i površnim, izmišljenim i neukrotivim vrijednostima proizašlim iz beskrupuloznog tehnokratskog marketinga. Zbog toga svjedočimo kakvom-takvom traganju za autentičnijim oblicima života i iskustva koja nadilaze isključivo materijalnu dimenziju, a rezultati koji se stidljivo naziru – možda nisu povratak tradicionalne prošlosti – ali jesu signal za nove putove u kojima će se nanovo preispitivati važnost religije i smisao suvremenog društva, usmjerenog isključivo na materijalnu homeostazu.
