Prelazak saborske zastupnice Boške Ban u HDZ još je jedan primjer političkog preslagivanja koje se u dijelu medija pokušava prikazati kao uobičajena i legitimna praksa. No takvo pojednostavljivanje ne odgovara stvarnosti.
Ban je u Hrvatski sabor ušla kao članica SDP-a, potom djelovala kao nezavisna zastupnica, a sada je formalno pristupila stranci Andrej Plenkovića. Time je politički put od oporbe do vladajućih zaključen bez novih izbora i bez provjere kod birača.
Upravo je tu nastao ključni problem. Mandat zastupnika proizlazi iz političke platforme i povjerenja koje su birači dali u određenom trenutku. Kada se taj okvir potpuno promijeni, pitanje političke legitimnosti više nije retoričko, nego suštinsko.
Medijsko relativiziranje i dvostruki kriteriji
Dio medija ovakve poteze redovito prikazuje kao „osobnu odluku“ ili „političko sazrijevanje“. Istodobno, isti obrasci u obrnutom smjeru često se nazivaju političkom trgovinom ili izdajom birača. Takvi dvostruki kriteriji ne doprinose razumijevanju, nego dodatno zbunjuju javnost.
U demokratskim sustavima prelazak zastupnika nije zabranjen. No nije ni politički neutralan čin. On izravno utječe na odnos snaga u parlamentu, stabilnost Vlade i, što je najvažnije, povjerenje građana u politički sustav.
Što to znači za Hrvatsku
Hrvatska politika već godinama bilježi niz sličnih situacija. Svaki takav potez dodatno učvršćuje dojam da se političke većine ne formiraju isključivo na izborima, nego i naknadnim preslagivanjima.
Posljedica je jasna: pad povjerenja u institucije i sve izraženiji osjećaj kod građana da njihov glas nema stvarnu težinu.
Zato je važno reći ono što dio javnosti jasno vidi: ne postoji jedinstveni stav da su ovakvi politički potezi normalni. Naprotiv, za mnoge birače oni ostaju problematični, bez obzira na to kako ih pojedini mediji pokušavaju predstaviti.
