Srpski tabloid Kurir objavio je da je hrvatskom državljaninu F.J iz Osijeka zabranjen ulazak u Srbiju na graničnom prijelazu Bezdan, uz tvrdnje da je sudjelovao u prosvjedima i neredima te da su pojedini sudionici bili plaćeni za dolazak u Srbiju.
Prema tim navodima, F.J je s još dvojicom hrvatskih državljana pokušao ući u Srbiju, no ulazak mu je odbijen odlukom sigurnosnih službi. U istom tekstu iznose se i ozbiljne optužbe da su pojedinci iz Hrvatske navodno dolazili organizirano, uz dnevnice od 50 do 70 eura, te sudjelovali u sukobima s policijom tijekom aktualnih prosvjeda.
Ključna činjenica je da za takve tvrdnje nema neovisne potvrde. Ne postoje službene informacije koje smo vidjeli, a koje bi potvrdile organizirano sudjelovanje hrvatskih državljana u prosvjedima, niti su takve optužbe potvrdili relevantni međunarodni ili regionalni izvori.
Medijsko/propagandna mašinerija Srbije ne odustaje od podvala i sada im smetaju i mladići koji samo vole nogomet.
Sve se ovo događa u trenutku pojačanih političkih napetosti u Srbiji, gdje dio građana prosvjeduje zbog unutarnjih političkih i društvenih pitanja. U takvim situacijama dio medijskog i političkog prostora poseže za već poznatim obrascem. Umjesto odgovora na razloge nezadovoljstva, fokus se prebacuje na navodni vanjski utjecaj je naravno njima su susjedi za sve krivi.
Hrvatska se u tom narativu ponovno pojavljuje kao zgodan krivac. Takav pristup nije nov i ponavlja se godinama kada se unutarnji problemi pokušavaju objasniti djelovanjem izvana.
Važno je jasno razdvojiti činjenice od interpretacija. Zabrane ulaska pojedincima mogu biti rezultat sigurnosnih procjena i nisu neuobičajene. No tvrdnje o organiziranom dolasku, financiranju i nasilnom djelovanju zahtijevaju konkretne dokaze, a oni u ovom slučaju nisu javno prezentirani.
Ovaj slučaj zato više govori o načinu oblikovanja medijsko/političke poruke nego o stvarnim događajima. Kada se odgovornost traži izvan vlastite države, stvarni uzroci problema ostaju neriješeni.
U konačnici, ponavljanje iste matrice ne donosi rješenja. Ono samo potvrđuje da se dio političkog prostora i dalje oslanja na traženje krivca izvana, umjesto suočavanja s vlastitim izazovima i vlastitim porazima na štetu svih onih marljivih ljudi koji žele da Srbija postane ozbiljna zemlja.
