Izjava mađarskog ministra vanjskih poslova Petera Szijjarta o spriječenom napadu na plinovod TurkStream u Srbiji dolazi u trenutku kada energetska sigurnost Europe ponovno postaje jedno od ključnih političkih pitanja.
Prema njegovim riječima, srbijanske službe spriječile su pokušaj terorističkog napada na plinovod kojim ruski plin dolazi u Mađarsku i Slovačku. Szijjarto pritom izravno povezuje taj slučaj s ranijim potezima Ukrajine, tvrdeći da se radi o kontinuitetu pokušaja blokade ruskih energenata prema Europi.
Takva izjava ima jasnu političku težinu.
Mađarska je među rijetkim državama Europske unije koja nije odustala od ruskog plina i nafte. Upravo suprotno, Budimpešta otvoreno brani nastavak suradnje s Moskvom, uz argument da je riječ o pitanju nacionalnog interesa i stabilnosti cijena energenata.
Zato svaki incident vezan uz infrastrukturu poput TurkStreama automatski prelazi iz sigurnosne u političku sferu.
Važno je naglasiti da za sada nema javno potvrđenih dokaza koji bi povezali Ukrajinu s pronađenim eksplozivom. S druge strane, činjenica je da je energetska infrastruktura u kontekstu rata u Ukrajini već bila meta napada i političkih pritisaka, što dodatno pojačava sumnje i optužbe.
U pozadini svega je jednostavna računica.
Tko kontrolira energiju, kontrolira i politički prostor. Mađarska ovisi o ruskom plinu, Ukrajina je tranzitna i ratom pogođena zemlja, a Europska unija pokušava smanjiti tu ovisnost, ali bez jasne i brze alternative.
Zato ovakvi incidenti imaju širi učinak od samog sigurnosnog događaja.
Ako se pokaže da je riječ o stvarnom pokušaju sabotaže, riječ je o ozbiljnoj eskalaciji koja pogađa cijelu regiju. Ako se, pak, pokaže da su optužbe politički motivirane, onda je riječ o još jednom primjeru korištenja sigurnosnih prijetnji u predizborne svrhe.
U oba slučaja, posljedica je ista.
Raste nepovjerenje, raste politička napetost i dodatno se destabilizira ionako osjetljiv energetski sustav Europe.
Za Hrvatsku, koja također prati kretanja cijena energenata i sigurnost opskrbe, ovakvi događaji nisu daleka priča, nego upozorenje koliko je energetska sigurnost postala pitanje geopolitike, a ne samo ekonomije.
