Nedavno sam razgovarala s nekoliko ljudi koji prolaze kroz određene zdravstvene probleme. Zapravo, kad malo bolje razmislim, gotovo da ne poznajem osobu koja u posljednje vrijeme nije čekala neki pregled, pretragu ili nalaz.
I svaki put priča završava isto.
Ako ćeš čekati preko sustava, termin je za par mjeseci. Ako želiš odmah, moraš privatno.
Naravno, ako imaš novca. I tu sam se zapitala nešto što me iskreno muči.
Je li zdravlje postalo luksuz? Izliječe li se danas samo oni koji imaju para?
Ne govorim ovo iz ljutnje nego iz stvarnosti koju danas mnogi žive. Jer jedno je kada čekaš nešto što nije hitno. Ali što kada te nešto boli? Što kada ne znaš što se događa s tvojim tijelom? Što kada ti svaki dan čekanja stvara dodatni strah?
Tada mjesec dana nije samo mjesec dana. Tada je to trideset dana brige.
Šezdeset dana neizvjesnosti. Nekome i puno više.
Najlakše je reći da zdravlje nema cijenu. To svi volimo ponavljati.
Ali istina je da danas zdravlje itekako ima cijenu.
Plaćamo preglede. Plaćamo pretrage. Plaćamo lijekove. Plaćamo suplemente. Plaćamo kvalitetniju hranu. Plaćamo članarine, treninge, stručnjake i savjete.
A sve to zato što želimo sačuvati ono najvrednije što imamo.
I nemojte me krivo shvatiti. Ne mislim da će nas jedna skuplja namirnica ili jedan suplement učiniti zdravima. Ali činjenica je da je danas sve ono što se smatra kvalitetnijim često i osjetno skuplje.
Ponekad imam osjećaj da je postalo lakše kupiti nešto što nije dobro za nas nego ono što jest. S druge strane, ljudi nikada nisu bili svjesniji važnosti zdravlja.
Slušamo o pravilnoj prehrani, kretanju, prevenciji, redovitim kontrolama i brizi o sebi. I sve je to točno.
Ali kako to ostvariti kada mnogi jedva pokrivaju osnovne životne troškove? Kako nekome objasniti važnost preventivnog pregleda ako ga ne može platiti?
Kako govoriti o zdravoj prehrani obitelji koja broji svaki euro do kraja mjeseca? To nisu pitanja koja imaju jednostavan odgovor.
Ali su pitanja koja postoje i o kojima se premalo govori.
Tek kada se čovjek osobno suoči sa zdravstvenim problemom, shvati koliko je zdravlje zapravo krhko. Koliko brzo postaneš svjestan sustava, lista čekanja, troškova i svega onoga o čemu prije možda nisi ni razmišljao.
Zdravlje je jedina stvar za koju svi mislimo da će biti tu zauvijek. Dok nas nažalost jednog dana surova stvarnost uvjeri u suprotno. Zato ne mislim da bi zdravlje smjelo biti privilegija. Ne bi smjelo ovisiti o tome koliko novca imamo na računu ili možemo li si priuštiti privatni pregled.
Jer kad se razbolimo, svi smo jednaki.
I bogati i siromašni. I mladi i stari. A pomoć koja nam tada treba ne bi smjela imati cijenu koju si mnogi više ne mogu priuštiti.
Zato ću reći jednu stvar. Možda je prvo pitanje potpuno pogrešno postavljeno. Možda se ne treba pitati dali je zdravlje postalo luksuz. Možda se trebamo pitati u kakvom smo društvu završili kao čovjek, kada ga nešto zaboli, prvo razmišlja o tome koliko će ga to koštati.
Jer bolest ne bira godine, ni zanimanje ni stanje računa. Danas pregled čeka netko drugi. Sutra možda čekamo mi.
A kad zdravlje jednom nestane, tek tad shvatimo da nikad nije bilo luksuz. Bilo je najveće bogatstvo koje smo ikad imali.
