Komunističke vlasti su ubile preko 660 svećenika, od čega više od pet stotina katoličkih svećenika.
Niti jedna komunistička vlast nije provela ovako brutalne i masovne likvidacije o čemu svjedoči recentna statistika. U Slovačkoj, koja je imala i ima otprilike isti broj stanovnika kao Hrvatska,a i kod njih je 1945 stigla komunistička vlast, ukupno je ubijeno 14 svećenika. U Poljskoj koja je bila i ostala deset puta brojnija i isto je tako dobila komunističku vlast, na preko 40 milijuna stanovnika, ubijeno je oko 200 svećenika (brojke variraju od 180 do 220). U Češkoj 20 ubijenih svećenika, u obje Njemačke 330, U Sloveniji 220, u Mađarskoj deset, s tim da je tamo 1500 svećenika završilo u zatvoru.
U Hrvatskoj, na otprilike pet milijuna stanovnika, ubijeno je 660 svećenika! Likvidacije svećenika i novinara nigdje na svijetu u tom postotku se nisu dogodile 1945 kao u maloj, srazmjerno nerazvijenoj Hrvatskoj.
Posve je nevjerojatno da je tek prije par godina svetom Ocu i to od strane rektora Zavoda sv. Jeronima, predan matirologij, popis ubijenih svećenika koji je sastavio Anto Baković i papa Franjo je bio šokiran! Naša šokiranost je dvostruka: od zastrašujuće brojke i od činjenice da punih 15 godina od izdavanja Matirologija, tog poimeničnog popisa stradanja svećenika, nitko Papi nikada nije uručio tu strahotnu knjigu! Inače, tu teroru nije bio kraj. Između ostaloga kako mi je posvjedočio Miroslav
AKmadžaravnatelj Hrvatskog instituta za povijest:“ Svaki biskup u svom je najužem krugu imao jednog suradnika koji je bio suradnik Udbe. Svaki biskup. Osim toga svaki je biskup imao prislušne uređaje u svom uredu. Svaki.“.
Inače, dok i dan danas Njemačka svake godine u svom proračunu izdvoji točno stotinu milijuna eura za povijesnu i političku analizu svog komunističkog razdoblja kojeg je bilo samo u jednom dijelu te zemlje, u Hrvatskoj nikada niti jedna državna institucija nije pobrojala čak niti ljude koji su na robiji završili u komunizmu! Tog se posla prihvatilo Hrvatsko društvo političkih zatvorenika koje je u trenutku dok smo prijepar godina radili intervju o tome prikupilo 48 000 popisanih slučajeva hrvatskih političkih zatvorenika i to sa izrečenom presudom. Do te statistike se došlo analizom isključivo KP Gradiška i dio Golog otoka. U KP Lepoglava su imali 20 000 izdvojenih poimeničnih arhiva, a KP Zenica, Mitrovica i neke druge zatvorske lokacije još nisu bile ni taknute.
Tadašnji glavni tajnik HDPZ Dumančić će mi tada reći da je „vrlo vjerojatno konačni i puni broj onaj broj o kojem je govorio Marko Veselica, da je dakle sto tisuća ljudi koji su zbog verbalnog delikta kao hrvatski politički zatvorenici prošlo kroz Titove kazamate“. Od 1945 do 1966 sudilo se najviše na temelju kaznenih odredbi o tzv. neprijatelju naroda i tu su kazne bila redovito zastrašujuće.
Recimo Šime Serdarević je proveo 27 godina u zatvoru, Jure Zovko punih 20 godina, a bio je posve nevin. Naime, suđen je kao stražar u Jasenovcu ,ali se kasnije ispostavilo da je pravi stražar imao isto ime i prezime ali se nije radilo o toj osobi! Dumančić objašnjava da su to i nakon izlaska bili posve izgubljeni ljudi jer nakon 15, 20 godina jedva da vas netko od onih koje ste ostavili dočekao živ.
Osim toga dobivanje posla sa takvom prošlošću je bilo nezamislivo. Dumančić upozorava da je i nakon 1966 još uvijek bilo dosta presuda za križare i to tako da su nerijetko presuđene kompletne obitelji.
Onaj kojeg su pronašli u tzv. križarima u pravilu bi bio streljan na licu mjesta, ali bi se onda otišlo kod njega doma i uhitilo doslovno sve članove obitelji koja mu je pomagala! Nakon 1971 mahom se sudilo za verbalni delikt. Jaskoslav Rojnica koji je o svojoj sudbini napisao dramatičnu knjigu je uhićen i presuđen krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih. To je doba koje lijevi mediji opisuju kao zlatno doba Jugoslavije i komunizma! Rojnica se branio šutnjom i ispitivan je elektrošokovima. Imao je 21 godinu….On je osuđen na tri godine zatvora, zbog optužbi da je par brojeva emigrantskog časopisa „NovaHrvatska“ dao jednom studentu, a knjigu „Susreti i doživljaji 1941-1945“ Ive Rojnice da je dao drugom studentu koji je da je tu knjigu samo pogledao. Za to je dobio tri godine zatvora od čega je dvije proveo na Golom Otoku. U zatvor su poslani prije nastupa pravomoćnosti presude, dakle prije isteka žalbenih rokova. Eto tako se sudilo u Titovim vremenima…
Komunističke vlasti su poslale na robiju i tri tisuće žena, najviše onih u dobi od 25 godina. Niti tom temom se nikad nitko nije bavio od državnih tijela, čak ni od razglašenih udruga koje skrbe o ženskim pravima, tako da imamo jedino verificiranu statistiku. Tri tisuće žena. Ovom temom se najviše bavila gospođa Maja Runje i dok god je u Zagrebu trajala „borba“ za ukidanje Titovog trga sa znamenitim prosvjedima ispred HNK, upravo je gospođa Runje bila ta koja je organizirala stavljanje ruža na ogradu zagrebačkog sveučilišta koje se nalazi preko ceste.
Bile su to ruže na spomen 120 ubijenih studenata iako se brojka ubijenih studenata penje do tisuću. Od pet tisuća tadašnjih studenata. Inače studentica je bilo oko dvije stotine od čega je preko 50 izbjeglo u Argentinu…Gospođa Runje svjedoči da je jako puno žena ubijeno bez bilo kakve presude ili dokumenta.>Jednom joj je jedna suradnica donijela dvije ceduljice, doslovno ceduljice,koje su obitelji dobile: na jednoj je u par riječi pisalo da je ubijen otac, na drugoj sestrična. Potpis znamenitog vojnog tužitelja Ranogajca koji i danas u Zagrebu ima ulicu! Kad govorimo o ubijenima valja reći da je dobar dio žena ubijen samo zato jer je pomagao svojim muževima ili očevima….
Dobro, je li hrvatska država pokušala dati neko obeštećenje obiteljima ovih tragičara, zacijelo se pitate? Jest glasi nominalni odgovor!
Obeštećenja hrvatskim političkim zatvorenicima dana je najvećem broju tih ljudi, osim onih koji su vani i nisu ni konzumirali to pravo. Kako? Koliko? Dobili su 54 kune, odnosno 7,5 eura po danu provedenom u zatvoru. I to u tri rate! Doslovno.
Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.
