Ante Pavelić je prodao Dalmaciju! Pavelić je predao Istru Italiji! Pavelić je prodao Kvarner i otoke, predao Zadar talijanskim fašistima! Punih osamdeset godina se ovaj krimen veže uz Nezavisnu državu Hrvatsku i zato sam u tv serijalu tražio da mi ugledni povjesničar dr. Mario Jareb, znanstvenik koji punih 30 godina istražuje razdoblje Nezavisne države Hrvatske, napravi analizu Rapalskih sporazuma i Rimskih sporazuma jer jedini i drugi govore upravo o ovoj temi. Za neupućene, njegova analiza djeluje doslovno šokantno, jer pokazuje da se povijest uopće nije odigrala onako kako smo učeni ne samo mi nego i dan danas naša djeca! Evo detalja tog poučnog razgovora objavljenog u ovoj knjizi.
Povijesna je činjenica da je Ante Pavelić potpisao 1941 Rimske sporazume i da tim sporazumima dio hrvatske zemlje predan Italiji, ali bez usporedbe Rapalskih sporazuma i Rimskih sporazuma svjesno idemo u prostor manipuliranja i neistina. Povijesna je istina da je najveći dio hrvatske obale koji se pripisuje Paveliću, već bio predan Italiji i to punih dvadeset godina ranije. Riječ je o Rapalskom sporazumu iz 1920 godine. Naime, sile Antante su tajnim Londonskim sporazumom obećali Italiji stanovite teritorijalne ustupke u slučaju da se uključi u rat protiv Austro-ugarske i Njemačke. Talijani su tražili najveći dio Dalmacije i Tirol i premda su gubili ključne bitke sa austrijskom vojskom, pompozno su se u trenutku raspada Austro ugarske 1918 godine uključili u završne ratne operacije. Raspadom Austro-ugarske i činjenicom da na hrvatskim područjima ne dolazi do uspostave neke funkcionalne države, Talijani zaposjedaju brojna područja u Dalmaciji, te cijelu Istru i Rijeku. Međunarodna zajednica šuti i određuje da se ta pitanje urede međunarodnim ugovorom. Talijani imaju u đepu tajne odredbe Londonskog ugovora, sa vojskom su zaposjeli već dobar dio obale i mirno pristaju na pregovore.
Beograd se na toj konferenciji koncentrira oko položaja Srba u Temišvaru i potpuno su se distancirali oko problema dalmatinske obale te na pregovore šalju Antu Trumbića tadašnjeg ministra vanjskih poslova. Beograd faktički predaju dio obale Italiji, to je povijesna istina. Trumbić potpisuje takav Rapalski sporazum, ali odmah nakon toga daje ostavku, vraća se svom mladenačkom pravaštvu, tijesno se vezao baš uz Antu Pavelića i ostaje s njim u odličnim odnosima do smrti. Rapalskim sporazumom, a Trumbićevim potpisom iz 1920 godine, Italiji je pripao grad Zadar, Istra, Kvarner, otoci Cres, Lošinj, čak i Lastovo. Ubrzo nakon toga kreće masovna talijanizacija tih područja. Jareb ističe da su Talijani tih sporazumom puno toga dobili, ali da je ipak sačuvan dobar dio Dalmacije.
U travnju 1941 u najvećem dijelu Dalmacije se uspostavlja kakva takva hrvatska vlast, negdje čak i tada uz otpore, kao u Crikvenici gdje ostaci jugo vojske pucaju na one koji kreću sa uspostavom hrvatske vlasti s tim da je takvih incidenata bilo i drugdje. No, kako ozbiljan ustanak protiv nove vlasti kreće odmah, u prvom redu u područjima zapadne Bosne, ali i šire, hrvatska nema vojne snage uspostaviti temeljitu vlast niti na tom području, niti u Dalmaciji, a Italija u Dalmaciju šalje 200 000 vojnika koji će do kraja travnja razoružati i ono malo hrvatskog redarstva i preuzeti potpunu kontrolu. Talijani s jedne strane nastupaju maksimalistički, s druge strane 15. travnja priznaju NDH. U toj situaciji organiziraju se Rimski sporazumi. Pavelić nastupa kao Trumbić, pokušava spasiti što veći dio obale, inzistira se na Splitu, baš kao Trumbić, no pregovori su teški i mučni sa dosta incidenata. O tome što su dobili Rapalskim sporazumima uopće se ne razgovara, jer Talijani to drže preko dvadeset godina.
Što se drugog dijela obale tiče Talijani ističu da tamo imaju 200 000 vojnika, a Pavelić praktički ništa vojno vrijedno spomena. I ta činjenica sve određuje. Što je predano odnosno što je spašeno Rimskim sporazumima? Pavelić je uspio spasiti otoke Pag, Brač, Hvar, područje do Obrovca, te obalu od Omiša do Konavala, dakle Makarsku i Dubrovnik. Ta su područja ušla u sastav NDH. Pavelić je osim toga ishodio da u Splitu, u Kaštelima i na Korčuli bude uspostavljena zajednička vlast, dakle hrvatsko-talijanska uprava gdje će egzistirati hrvatska uprava, ali i službena uporaba hrvatskog jezika. Iako je ta odredba dio ugovora, Talijani nikad nisu dopustili da se taj ugovor realizira, a hrvatska strana nikad nije imala dovoljno vojnih efektiva da to provede. Doslovno istu noć kad je dvije godine kasnije pala Italija, Pavelić razrješuje Rimske sporazume i proglašava povratak tih područja, ističe se „otetih područja“ pod vlast NDH, ali ovaj put poziva i na povratak izgubljenih područja iz Rapalskog sporazuma.
No, ratne prilike i široki front, borbe u BIH, ne dozvoljavaju da se ozbiljne vojne snage pošalju u ta područja tako da u Šibenik hrvatske snage stižu simbolički, tek nešto više u Split, u Zadru se ne uspijeva uspostava vlasti, ali uspijeva na Krku… Tu situaciju koristi njemačka vojska koja šalje u ta područja velike vojne snage i koja realno preuzima sva ta područja. „Ona su sad nominalno u vlasti NDH, ali faktički u rukama njemačke vojske“ ističe Jareb u nastavku. Kako se praktički talijanska vojska raspada na terenu i bila je posve demoralizirana, partizani faktički preko noći dolaze do velikih količina naoružanja i dolazi do većih okršaja u prvom redu s Nijemcima koji „čiste“ područja u strahu da bi iskrcavanje saveznika moglo biti u Dalmaciji. Zato Nijemci tamo i šalju velike vojne snage. Ratni vihor 1944 već dovodi Crvenu Armiju u Vojvodinu, otvara se tamošnji front, borbe u BIH se rasplamsavaju i NDH jednostavno nema vojnih efektiva za vojni povratak dalmatinske obale pod svoju kontrolu. Protekom vremena partizanske snage, sad puno bolje naoružane sve više jačaju i rat ide u svoju poznatu završnicu.
Što je meritum ovih povijesnih istina? U prvom redu očita činjenica da ni Trumbić ni Pavelić nisu predali dijelove hrvatske obale svojom voljom. Žurim reći da se iz ideoloških razloga punih 80 godina prešućuje da su Rapalskim ugovorom i Istra i Rijeka i grad Zadar kao i neki otoci, pripali Italiji i da Pavelić s tim nema baš nikakve veze. To nam nikada nije prezentirano i ta se istina krije i danas. Kao što se kriju dijelovi Rimskih sporazuma koji jasno govore da je u njima Pavelić uspio uvjetno govoreći „spasiti“ i Split i Kaštela i Korčulu od potpune talijanske vlasti, ali ono što je u tom smislu potpisano nikad nije provedeno. Taj ključni detalj se isto tako uporno krije od hrvatske javnosti. Jednako tako se tek zadnjih godina počelo isticati da je Pavelić istu noć kad je pala Italija 1943 godine, povukao svoj potpis sa Rimskih sporazuma i naredio vojni povratak svih područja pa i onih predanih Rapalskim sporazumima u okvir hrvatske države. Ove povijesne istine i one koje su hrvatskoj javnosti do danas pa i danas prezentirane na ovu temu, bitno su različite, zar ne?
Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.
