Hrvatski ratari traže 300 eura, otkupljivači nude 158, a jeftiniji uvoz iz Ukrajine i dalje pritišće tržište. Hrvatski poljoprivrednici su razjedinjeni, nemaju skladišne kapacitete i prisiljeni prodavati pšenicu po najnižim cijenama.
Dok se približava ovogodišnja žetva, hrvatski ratari ponovno upozoravaju na problem niskih otkupnih cijena i sve teže uvjete poslovanja. Unatoč tome što su troškovi proizvodnje posljednjih godina znatno porasli, prve otkupne cijene daleko su od očekivanja proizvođača.
Tržišne prognoze analitičara pokazale su se točnima jer se trenutne ponude kreću oko predviđenih vrijednosti. Tako je najveći domaći otkupljivač, tvrtka Žito, ugovorio cijenu od 158 eura po toni za pšenicu treće klase s isporukom u svoje silose. S druge strane, ratari upozoravaju da bi realna cijena, koja bi pokrila troškove proizvodnje i omogućila zaradu, trebala iznositi između 250 i 300 eura po toni.
Dodatni problem predstavlja činjenica da čak 98 posto proizvođača nema vlastite skladišne kapacitete, zbog čega su prisiljeni prodavati urod odmah nakon žetve, kada su cijene tradicionalno najniže.
Unatoč rekordnim prinosima i niskim otkupnim cijenama pšenice, potrošači ne bi trebali očekivati osjetnije pojeftinjenje kruha i pekarskih proizvoda. Proizvođači i trgovci ističu da cijena pšenice sudjeluje s tek desetak posto u konačnoj cijeni kruha, pa će troškovi energije, rada i logistike i dalje imati presudnu ulogu u formiranju cijena na policama trgovina.
Veće površine, ali i veći pritisak na cijene
Unatoč nezadovoljstvu cijenama, površine zasijane pšenicom u Hrvatskoj povećane su za oko deset posto. Prema procjenama Hrvatske poljoprivredne komore, ovogodišnji urod mogao bi dosegnuti oko milijun tona, što bi bilo dovoljno za domaće potrebe i izvoz. Međutim, visoke svjetske zalihe i dobra očekivanja prinosa u Europi i svijetu stvaraju dodatni pritisak na tržište.
Slični problemi prisutni su i u drugim državama Europske unije. Poljoprivrednici u Francuskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj već godinama upozoravaju da ih visoki troškovi energije, gnojiva i zaštitnih sredstava dovode u nepovoljan položaj u odnosu na jeftiniji uvoz iz trećih zemalja. Upravo su prosvjedi europskih farmera potaknuli Bruxelles na ponovno uvođenje ograničenja za pojedine poljoprivredne proizvode iz Ukrajine, navodi Reuters
Koliko pšenice dolazi iz Ukrajine?
Nakon početka rata Europska unija otvorila je svoje tržište ukrajinskim poljoprivrednim proizvodima kako bi pomogla Kijevu u izvozu. Samo od srpnja 2024. do sredine 2025. u EU je stiglo više od četiri milijuna tona ukrajinske pšenice. Zbog nezadovoljstva europskih proizvođača Bruxelles je ponovno uveo kvote, koje sada iznose između jedan i 1,3 milijuna tona godišnje.
Ukrajinska pšenica na međunarodnom tržištu često se prodaje po cijenama od 190 do 220 eura po toni, ovisno o kvaliteti i troškovima transporta, što europskim otkupljivačima omogućuje nabavu po nižim cijenama od onih koje traže domaći proizvođači. Istodobno, Ukrajina očekuje izvoz oko 17 milijuna tona pšenice u sezoni 2025./2026., pa će značajne količine i dalje završavati na europskom tržištu ili preko europskih luka prema Africi i Aziji.
Hrvatski proizvođači traže dugoročnu strategiju
Poljoprivrednici upozoravaju da problem nije samo u ovogodišnjoj cijeni, nego i u nedostatku skladišnih kapaciteta te slaboj pregovaračkoj poziciji proizvođača. Smatraju da bi ulaganje u silose, zadruge i robne rezerve omogućilo prodaju pšenice u razdoblju kada su cijene povoljnije, umjesto prisilne prodaje odmah nakon žetve.
Ako se trendovi nastave, mnogi proizvođači strahuju da će sve teže održavati proizvodnju, unatoč činjenici da Hrvatska ima potencijal biti značajan izvoznik žitarica i osigurati vlastitu prehrambenu sigurnost.
