Najnovije istraživanje Sveučilišta Baylor donosi najjasniju sliku dosad o tome zašto su kratki videoformati, posebno TikTok, toliko snažan pokretač ovisničkog ponašanja. Studiju koju su proveli James A. Roberts i Meredith E. David analizirala je tri vodeće platforme – TikTok, Instagram Reels i YouTube Shorts – kroz tri ključna elementa: jednostavnost korištenja, preciznost preporuka i element iznenađenja. Upravo kombinacija tih čimbenika, ističu istraživači, stvara idealne uvjete za duboku angažiranost korisnika, ali i za razvoj obrazaca ponašanja koji se opasno približavaju ovisnosti.
TikTok je u svim kategorijama uvjerljivo nadmašio konkurenciju. Korisnici su ga ocijenili kao najjednostavniju platformu za korištenje, s najtočnijim algoritamskim preporukama i najizraženijim osjećajem iznenadne nagrade. Znanstvenici objašnjavaju kako takav dizajn – minimalan napor, stalna preciznost i povremeni „udar“ neočekivanog sadržaja – izravno aktivira sustav nagrađivanja u mozgu. Posljedica je višesatno skrolanje bez svjesnog nadzora nad potrošenim vremenom.
Profesorica David posebno naglašava da ovdje nije riječ o slučajnosti ni o isključivoj odgovornosti korisnika: preporučni algoritmi „namjerno su stvoreni da budu zarazni“. Već nakon otprilike sat vremena, navodi se u studiji, kod dijela korisnika pojavljuju se obrasci ponašanja koji nalikuju ovisničkom ciklusu – gubitak kontrole, potreba za „još jednim videom“, razdražljivost pri prekidu i pad koncentracije.
Uz gubitak pažnje i oslanjanje na trenutnu nagradu, dugoročne posljedice uključuju i zamjenu stvarnih društvenih interakcija digitalnima, što kod mladih dovodi do porasta usamljenosti i emocionalne iscrpljenosti. Time se otvara pitanje – leži li problem u korisnicima ili u samom dizajnu digitalnog okruženja?
Istraživanje sugerira da ključni izazov budućnosti neće biti samo ograničavanje vremena provedenog na društvenim mrežama, nego i razumijevanje načina na koji platforme oblikuju ponašanje. Ako je sama arhitektura aplikacije stvorena tako da maksimizira angažman, tada odgovornost ne može biti isključivo na pojedincu.
Ovaj rad Sveučilišta Baylor snažan je poticaj za ozbiljniju raspravu o digitalnoj pismenosti, javnim politikama i transparentnosti algoritama – jer ovisnost o društvenim mrežama više nije samo individualni problem, nego društveni i tehnološki izazov.
