Dok se javni prostor svakodnevno puni bukom velikih ratova i zapadnih refleksa, ispod radara nastaje nova euroazijska karta moći. Tiša, pragmatičnija i dugoročno daleko važnija nego što se na prvi pogled čini. Treba se okrenuti prostoru gdje se život i biznis već odvijaju. Svijet ne čeka – on se povezuje.
Iako je Euroazija najveća kontinentska masa na Zemlji – gotovo 55 milijuna četvornih kilometara ili 36,9 posto kopnene površine, u svakodnevnim raspravama ona kao da ne postoji. Između Tihog oceana na istoku i Atlantika na zapadu, u sjeni ratnih sukoba i eksplozivnog djelovanja Sjedinjenih Država, upravo se na tom prostoru odvijaju ključne geostrateške promjene koje Zapad uporno zanemaruje.
Geografski gledano, riječ je o jedinstvenoj kopnenoj cjelini, no povijest i politika podijelile su je na Europu i Aziju. Granica između ta dva svijeta u suvremenoj interpretaciji prati gorje Ural i rijeku Ural, Kaspijsko jezero, Kavkaz, Crno more te prolaze Bospor i Dardanele. No stvarne granice danas više ne povlače planine i rijeke, nego interesi, infrastruktura i trgovinski tokovi.
U tom kontekstu često se spominje format C5 takozvani „Core 5“, zamišljena, neformalna skupina pet najvećih svjetskih sila: SAD-a, Kine, Rusije, Indije i Japana. No, dok je taj koncept još uvijek teorijska konstrukcija, a ne politička realnost, paralelno se razvija nešto mnogo konkretnije i operativnije: format C5 ili C5+1, koji se sve češće s razlogom naziva C6. To su Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan + Azerbajdžan.
Riječ je o platformi koja je započela kao regionalni okvir suradnje pet srednjoazijskih država, a postupno se transformirala u širi geopolitički prostor u kojem Azerbajdžan postaje nezaobilazan strateški partner. Time se pred nama oblikuje nova karta povezanosti, od Kaspijskog jezera prema Europi i koja redefinira euroazijsku dinamiku.
Kako se uloga Azerbajdžana produbljuje, osobito u prometu, energetici i diplomaciji, sve je jasnije da se ne radi o formalnom proširenju, nego o stvarnoj, funkcionalnoj integraciji. Studeni 2025. donio je dodatnu potvrdu tog smjera: fokus na ekonomsku suradnju, trgovinu, inovacije, digitalizaciju i razvoj transportnih koridora, uključujući Transkaspijski trgovački put, kritične minerale i umjetnu inteligenciju.
Ukratko, Azerbajdžan postaje „velika vrata“ kroz koja se kontinentalna zatvorenost Srednje Azije pretvara u globalnu povezanost. Njegova uravnotežena vanjska politika i
modernizirani prometni ekosustav regiji nude alternativu, onu koja jača ekonomsku otpornost i političku autonomiju.
Format C6 pritom donosi nešto što prije deset godina nije postojalo: jačanje regionalne agencije. On smanjuje ovisnost o pritisku velikih sila, jača pregovaračku poziciju prema EU, Kini i SAD-u, povećava geopolitičku važnost Kaspijskog bazena te potiče sigurnosnu i gospodarsku koordinaciju. Za Srednju Aziju to znači uravnoteženije vanjskopolitičko okruženje, a za Azerbajdžan učvršćivanje uloge ključnog euroazijskog spojnika.
Zanimljivo je da se nijedan veliki globalni akter otvoreno ne protivi ovoj dinamici. EU u njoj vidi priliku za diverzifikaciju energetskih i opskrbnih ruta, SAD je promatra kao komplementarnu vlastitoj strategiji C5+1, Kina je prihvaća dok god služi učinkovitosti inicijative Pojas i put, a Turska je snažno podupire jer jača povezanost turskog svijeta prema zapadu. Ipak, kinesko iskustvo pokazuje i tamniju stranu: Pojas i put mnoge je zemlje gurnuo u dužničku ovisnost, dok samu Kinu dovodi na stratešku prekretnicu.
U tom širem kontekstu vrijedi spomenuti i Hrvatsko-azerbajdžanski gospodarsko-investicijski forum održan početkom prošle godine, koji je otvorio prostor za suradnju u energetici, farmaceutskoj i IT industriji, poljoprivredno-prehrambenom sektoru i turizmu. To nisu simbolični potezi, nego signali gdje se stvarni poslovni ritam već uspostavlja.
Narodna izreka kaže: „I ako staneš na tikvu, više ćeš vidjeti.“ Možda je upravo to poruka današnjeg trenutka: izaći iz zatvorenog kruga deprimirajućih, demotivirajućih rasprava koje su izgubile dodir sa stvarnošću i okrenuti se prostoru gdje se život i biznis već odvijaju. Svijet ne čeka, on se povezuje.
