Oduvijek sam sanjao da imam kuću na moru, onako na pješčanoj plaži da možeš sa terase pljucnuti u more. E sada, kad već imam kuću na plaži trebao bi imati i neku barku za ribolov i poneki izlet na obližnje otoke. Međutim, da bi dolazio u svoju kuću na plaži trebao bih nov i pouzdan automobil. Kad malo razmislim, već godinama me zove rodbina da ih posjetim, od Londona do Australije, a i prijatelji iz Anerike pa bi valjalo i do njih, i to ne sam nego kompletna obitelj. Bilo bi zbog mira u kući dobro uslišiti i neke suprugine želje, a njih hvala Bogu uvijek ima. Pa onda petkom s prijateljem uz kavu uplatim loto, smišljajući planove na što ćemo potrošiti tu silnu lovu…
I onda se u ovo blagdansko vrijeme nađeš po bolnicama zbog medicinskih situacija u obitelji. Pa vidiš bebe i najmanju djecu koja plaču po cijele dane i noći, a dijagnoze im nisu bezazlene. Pa vidiš nemoćne starce na aparatima koji broje svoje posljednje dane a bolest im je uzela posljednje što su imali, svoje ljudsko dostojanastvo. Onda čitaš u novinama, otišao vršnjak s kojim si igrao basket, zdrav, prav, vrijedan, sposoban, momak na svom mjestu, ostali iza njega supruga i sitna djeca.
I onda ti svane, možda da ne radim više toliko puno, možda da provedem više vremena s obitelji, možda mi i ne treba ta kuća na plaži, a i stari auto može poslužiti još neko vrijeme. Putovat ćemo po svijetu kad odem u mirovinu ili nikada jer mi to zapravo nije ni bitno, a znam da naš pješčani sat curi i ne znamo koliko je pijeska kome ostalo za isteći.
I zato ću kao odgovor na naslovno pitanje reći da, imam i više nego dovoljno, a imate li vi ?
