Otkazivanje koncerta Tonyja Cetinskog u novosadskoj dvorani Spens, samo nekoliko sati prije nastupa na Dan žena, pokrenulo je burne reakcije u Hrvatskoj i regiji. Rasprava se ubrzo proširila i na druge izvođače koji imaju zakazane koncerte u Srbiji, među njima i mladog pjevača Jakova Jozinovića.
Nakon što su pojedine braniteljske udruge i dio javnosti pozvali i njega da odustane od nastupa u Novom Sadu, Jozinović se oglasio na društvenim mrežama i poručio kako koncert ipak neće otkazati.
U poruci publici naglasio je da želi širiti ljubav i glazbu koja, kako kaže, ne poznaje granice te da ne želi razočarati one koji su već kupili ulaznice.
No upravo je ta odluka otvorila širu raspravu o tome gdje završava zabava, a počinje društvena odgovornost javnih osoba.
Odluka Tonyja Cetinskog, iako iznenadna, mnogima je poslala jasnu poruku. U vremenu kada su odnosi u regiji i dalje osjetljivi, njegov potez mnogi su protumačili kao znak poštovanja prema ljudima koji su rat i posljedice ratnih sukoba osjetili na vlastitoj koži.
Za dio hrvatske javnosti, osobito branitelje i obitelji stradalih, pitanje nastupa u određenim okolnostima nije samo pitanje glazbe ili tržišta, nego i pitanje elementarnog razumijevanja povijesnog konteksta i kolektivnog sjećanja.
Zato je odluka Cetinskog u tom dijelu javnosti dočekana s odobravanjem jer je pokazala svijest o osjetljivosti teme i spremnost da se u određenim trenucima napravi korak unatrag.
S druge strane, Jozinović je odlučio krenuti drugim putem. Njegov stav da glazba treba ostati izvan politike i da publika ne smije biti kažnjena zbog šireg političkog konteksta također ima svoje zagovornike.
No cijela situacija ponovno pokazuje koliko su kulturna događanja u ovom dijelu Europe i dalje neraskidivo povezana s poviješću i kolektivnim iskustvom.
U takvim okolnostima svaka odluka javnih osoba dobiva dodatnu težinu, a reakcije publike često otkrivaju koliko su ratna sjećanja i dalje snažan dio društvene stvarnosti.
