Ponovno uvođenje temeljnog vojnog osposobljavanja u Hrvatskoj izazvalo je niz pitanja u javnosti pa tako i pitanje čitatelja narodno.hr, a dio nedoumica pojavio se i oko toga odnosi li se ta obveza na sve mlade muškarce s hrvatskim državljanstvom, uključujući i one koji imaju dvojno državljanstvo.
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske potvrdilo je da se temeljno vojno osposobljavanje provodi sukladno važećim zakonima te da se obveza odnosi na hrvatske državljane koji žive u Republici Hrvatskoj i ispunjavaju propisane dobne i zdravstvene uvjete. Riječ je o kratkotrajnoj obuci čiji je cilj osposobljavanje za temeljne zadaće u sustavu obrane i kriznim situacijama.
Važno je istaknuti da se obveza ne određuje prema nacionalnoj pripadnosti, već isključivo prema državljanstvu i prebivalištu. Drugim riječima, svi hrvatski državljani koji žive u Hrvatskoj podliježu istim pravilima, bez obzira na etničko podrijetlo.
S druge strane, osobe koje imaju hrvatsko državljanstvo, ali žive u inozemstvu, prema dosadašnjim tumačenjima nisu predmet pozivanja samo zbog temeljnog vojnog osposobljavanja. MORH je ranije naglasio da se ne planira pozivati osobe koje trajno borave izvan Hrvatske kako bi dolazile na obuku.
Temeljno vojno osposobljavanje uvedeno je s ciljem jačanja otpornosti društva, pripreme za izvanredne situacije i popune pričuvnog sastava Oružanih snaga. Hrvatska se time svrstava uz brojne europske države koje posljednjih godina ponovno jačaju sustav pričuve zbog promijenjenih sigurnosnih okolnosti.
Pravila su jednaka za sve hrvatske državljane koji žive u zemlji, a ključni kriteriji su državljanstvo, dob i prebivalište, a ne etnička pripadnost.
U konačnici, pitanje vojnog osposobljavanja nije samo administrativna obveza ni politička tema za dnevne rasprave, nego pitanje odnosa društva prema vlastitoj sigurnosti i odgovornosti prema državi. Država koja želi biti ozbiljna, stabilna i suverena mora imati sustav koji može odgovoriti na krize, bilo da je riječ o sigurnosnim prijetnjama, prirodnim katastrofama ili izvanrednim situacijama.
Temeljno vojno osposobljavanje zato nije usmjereno protiv bilo koga, nego je ulaganje u otpornost društva. Ono mladima daje osnovna znanja, disciplinu, osjećaj pripadnosti i razumijevanje sustava koji ih štiti. U vremenu nestabilnosti u Europi i svijetu, to postaje pitanje zrelosti države, ali i zrelosti generacija koje u njoj žive.
Drugim riječima, ne radi se samo o uniformi i obuci, nego o poruci da sigurnost nije nešto što se podrazumijeva, nego nešto što se gradi i čuva.
