Na današnji dan, 11. ožujka 2002. godine, preminuo je kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup i jedna od najvažnijih duhovnih i moralnih autoriteta hrvatskog naroda u drugoj polovici 20. stoljeća.
Rođen 15. travnja 1919. godine u Pribiću kraj Krašića, Kuharić je za svećenika zaređen 1945., u razdoblju kada je Katolička Crkva u komunističkoj Jugoslaviji bila izložena snažnim pritiscima i progonima. Upravo u takvim okolnostima započeo je njegov svećenički put obilježen mirnoćom, hrabrošću i nepokolebljivom vjerom.
Godine 1970. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom, naslijedivši blaženoga Alojzije Stepinac, čime je preuzeo veliku odgovornost vođenja Crkve u Hrvatskoj u složenim političkim i društvenim okolnostima. Papa John Paul II imenovao ga je kardinalom 1983. godine.
Tijekom desetljeća svoga djelovanja kardinal Kuharić postao je prepoznatljiv po jasnom i smirenom govoru, ali i po snažnoj obrani dostojanstva čovjeka i vjerskih sloboda. U vremenu komunizma bio je jedan od najvažnijih glasova koji su branili pravo na vjeru i slobodu savjesti.
Posebno je ostao zapamćen tijekom Domovinskog rata, kada je u trenucima velikih stradanja i neizvjesnosti pozivao na odgovornost, pravednost i očuvanje ljudskog dostojanstva. Njegova poruka iz ratnih godina postala je trajni podsjetnik na snagu moralnih vrijednosti:
„Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu.“
Kao zagrebački nadbiskup vodio je Crkvu kroz povijesni prijelaz iz komunističkog sustava u razdoblje stvaranja samostalne Republike Hrvatske te je bio jedan od važnih sugovornika u odnosima između Hrvatske i Svete Stolice.
Godine 1997. povukao se s dužnosti zagrebačkog nadbiskupa, a naslijedio ga je kardinal Josip Bozanić.
I više od dva desetljeća nakon njegove smrti, kardinal Franjo Kuharić ostaje zapamćen kao čovjek duboke vjere, smirenosti i moralne čvrstoće. Njegove riječi i danas podsjećaju da snaga naroda ne leži samo u političkoj moći, nego prije svega u vrijednostima, dostojanstvu i odgovornosti prema drugome.
