Dok planetom Zemljom bjesne ratovi, dok stotine tisuća ljudi gube živote, zdravlje i domove, u pozadini se, gotovo nečujno, okreće kotač jednog sasvim drugačijeg sustava. Sustava u kojem sukobi nisu samo posljedica ideologije, povijesti ili sigurnosnih prijetnji, nego i vrlo konkretan, vrlo unosan posao.
Ratovi nisu samo kaos. Oni su i tržište. Tržište oružja, energije, obnove i utjecaja. Dok se na naslovnicama broje žrtve, u pozadini se zbrajaju profiti, veliki, sustavni i pažljivo uklopljeni u šire političke strategije koje ne poznaju granice. Iza svega stoji novac, utjecaj i moć koja se ne osvaja samo na bojištu, nego i za stolovima gdje se odlučuje tko će dobiti ugovor, tko pristup resursima, a tko političku prednost.
A u isto vrijeme, daleko od tih stolova, ljudi vode neke druge ratove. Na društvenim mrežama. Tamo se bira strana, dijele etikete, proglašavaju heroji i luđaci. Tamo se vodi beskonačan rat komentarima, često bez stvarnog razumijevanja onoga što se događa iza kulisa. Dok jedni gube sve, drugi dobivaju više nego ikad. I možda je upravo ta tiha, gotovo nevidljiva razlika između onih koji trpe posljedice i onih koji upravljaju procesima, najveći problem našeg vremena.
U tom kontekstu, vijesti o investicijama i političkim posjetima dobivaju sasvim drugo značenje. Još prije dvije godine pojavila se informacija da Ivanka Trump i Jared Kushner planiraju luksuzne turističke projekte na albanskoj obali. Danas ti planovi postaju konkretniji, a lokacije poput Zverneca i otočića Sazan sve više izlaze iz anonimnosti i ulaze u investicijske karte svijeta. Dok ekološki aktivisti upozoravaju na uništavanje zaštićenih područja i jedinstvenog biodiverziteta, kapital, čini se, ponovno pronalazi svoj put.
S druge strane, politička scena ne zaostaje. Donald Trump Jr. posljednjih godina nastupa širom svijeta kao politički komentator i poslovni čovjek, a njegovo prisustvo moguće je angažirati putem posredničkih agencija, uz cijenu koja se mjeri u desecima ili stotinama tisuća dolara. Njegov dolazak u Banjaluku tako nije bio tek simboličan susret, nego pažljivo osmišljen političko-marketinški potez. Milorad Dodik i njegov krug pokušavaju takve događaje pretvoriti u signal da je Republika Srpska ponovno relevantna na međunarodnoj sceni, unatoč političkim pritiscima i sankcijama. Nema besplatnog ručka, to je valjda već poznato.
Ratovi nisu samo kaos. Oni su i tržište. Tržište oružja, energije, obnove i utjecaja. Dok se na naslovnicama broje žrtve, u pozadini se zbrajaju profiti, veliki, sustavni i pažljivo uklopljeni u šire političke strategije koje ne poznaju granice. Iza svega stoji novac, utjecaj i moć koja se ne osvaja samo na bojištu, nego i za stolovima gdje se odlučuje tko će dobiti ugovor, tko pristup resursima, a tko političku prednost.
A u isto vrijeme, daleko od tih stolova, ljudi vode neke druge ratove. Na društvenim mrežama. Tamo se bira strana, dijele etikete, proglašavaju heroji i luđaci. Tamo se vodi beskonačan rat komentarima, često bez stvarnog razumijevanja onoga što se događa iza kulisa. Dok jedni gube sve, drugi dobivaju više nego ikad. I možda je upravo ta tiha, gotovo nevidljiva razlika između onih koji trpe posljedice i onih koji upravljaju procesima najveći problem našeg vremena.
U javnosti se pritom raspravlja o tome tko je što rekao, tko je koga podržao i tko je bio u pravu. U pozadini se, međutim, vode puno konkretniji razgovori o investicijama, utjecaju i pozicioniranju u svijetu koji se ubrzano preslaguje. Dok se negdje dijele milijarde, mi dijelimo statuse. Uglavnom praznih džepova.
Na kraju, priča je uvijek ista, samo se scenografija mijenja. Negdje se ruši, negdje se gradi. Negdje se gine, negdje se investira. A između toga, mi komentiramo, zauzimamo strane i uvjereni smo da sudjelujemo. Jesmo li stvarno publika ili samo jeftina radna snaga u tuđem scenariju?
Možda i sudjelujemo. Samo ne na način na koji mislimo. Jer dok mi biramo tko je heroj, a tko negativac, netko drugi bira tko će zaraditi jer – gdje je kriza, tu je i prilika.
