Slavimo zajedno, čuvajmo ono što imamo i gradimo bolju budućnost za nas i generacije koje dolaze.
Pogled unatrag, korak prema naprijed
Ima nešto posebno u onom trenutku kada se gradovi i sela obuku u crveno-bijele kockice, kada zastave zalepršaju na buri, osječkom vjetru i zagorskom povjetarcu, a ponos postane opipljiv u zraku. Dan državnosti nije samo još jedan neradni dan u kalendaru, produženi vikend ili prilika za roštilj s obitelji. On je, u svojoj srži, emotivni kompas koji nas podsjeća tko smo, odakle dolazimo i koliko je bogata i raznolika zemlja koju zovemo domovinom.
Danas kada slavimo ovaj dan, vidimo neraskidivu nit koja spaja cijelu domovinu, pred nama se otvara najljepši mozaik zajedništva. S jedne strane blješti plavetnilo Jadrana, povijesne zidine Dubrovnika i drevna istarska Arena u Puli koja ponosno priča priče o tradiciji i opstojnosti. S druge strane, u savršenom suglasju, otvara se pogled na zlatna slavonska polja i vukovarski Vodotoranj – taj vječni svjetionik otpora i pobjede. U samom srcu tog zajedništva ponosno se uzdižu zvonici zagrebačke katedrale i krov crkve sv. Marka, dok se u pozadini naziru pitomi, zeleni brežuljci Hrvatskog zagorja.
Ljepota ove zemlje nikada nije bila samo u njezinom kamenu, ravnici ili bregima. Njezina stvarna snaga oduvijek je ležala u ljudima koji sve te krajeve povezuju u jedno biće. Ja uživam u domaćinstvu tih ljudi koji mi direktno i indirektno pomažu u otimanju od zaborava žrtve i heroje domovinskog obrambenog rata kao i u izgradnji budučnosti satkanoj na razmišljanju ,ljubavi ,nenasilju i negeneraliziranju.
Pogledajte te ljude na okupu: djed u uniformi koji nosi sjećanje na teška vremena, baka s blagim smijehom koja je stup obitelji, mladi roditelji puni nade i djeca koja s osmijehom drže trobojnicu. To su tri generacije pod istim nebom. Jedna je sanjala slobodu, druga ju je gradila, a treća je danas živi. Od Dunava i jadranskih valova, preko istarskih maslinika i zagorskih kleti, pa sve do zagrebačkih ulica – kuca isto srce.
“Ponosni na prošlost, okrenuti budućnosti”
rečenica je koja savršeno sažima našu stvarnost.
Ne smijemo zaboraviti lekcije, žrtve i herojstvo na kojima je domovina izgrađena, jer bez njih ne bi bilo današnjice.
Isto tako, ne smijemo ostati zarobljeni u prošlim vremenima. Naša najveća dužnost prema onima koji su starlit ovu državu jest izgraditi društvo u kojem će ta ista djeca s plakata željeti ostati, raditi i sanjati svoje snove ovdje, na rodnoj grudi.
Bez generaliziranja,bez nasilja,ispunjeni zdravim razmišljanje i puni ljubavi prema bližnjem svom.
Slaviti zajedno znači disati kao jedno, unatoč svim našim svakodnevnim razlikama i regionalnim posebnostima. Upravo nas ta raznolikost – od mentaliteta do narječja – čini bogatima, a ljubav prema domovini spaja u neraskidivu cjelinu. Zato, kada vidite zastavu kako se vijori, sjetite se da državu ne čine samo institucije i granice. Državu činimo svi mi – naš trud, naša međusobna solidarnost i naša zajednička vjera u bolje sutra.
Sretan nam Dan državnosti! Slavimo zajedno, čuvajmo ono što imamo i gradimo bolju budućnost za nas i generacije koje dolaze.
