Djeca danas provode više vremena pred ekranima nego u igri, kretanju i boravku na otvorenom, a stručnjaci upozoravaju da posljedice takvog načina života postaju sve ozbiljniji problem za zdravlje i razvoj novih generacija.
Brojna istraživanja posljednjih godina pokazuju kako djeca diljem svijeta postaju fizički sve manje aktivna, dok istodobno raste broj pretile djece, problema s koncentracijom, anksioznosti i emocionalnih teškoća.
Problem više nije samo pitanje sporta ili tjelesnog odgoja u školama. Sve je više liječnika i stručnjaka koji upozoravaju da moderan način života mijenja samo djetinjstvo.
Mobiteli, videoigre, društvene mreže i višesatno sjedenje pred ekranima postupno su zamijenili igru na ulici, vožnju bicikla, nogomet iza zgrade i spontano druženje na otvorenom koje je generacijama bilo normalan dio odrastanja.
Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje najmanje sat vremena fizičke aktivnosti dnevno za djecu i adolescente, no velik broj djece to danas ne ostvaruje.
Posljedice nisu vidljive samo na tjelesnoj težini.
Istraživanja pokazuju da fizička aktivnost izravno utječe na razvoj mozga, koncentraciju, emocionalnu stabilnost i uspjeh u školi. Djeca koja se više kreću često imaju bolju pažnju, lakše uče i bolje se nose sa stresom i pritiscima odrastanja.
Posebno zabrinjava što se loše navike iz djetinjstva često prenose i u odraslu dob. Dijete koje danas najveći dio dana provodi sjedeći vrlo će vjerojatno i kasnije imati manje zdrave životne navike.
Stručnjaci zato sve više upozoravaju da rješenje nije samo upisivanje sporta nekoliko puta tjedno, nego promjena svakodnevnog obiteljskog ritma života.
Najvažnije stvari često su upravo najjednostavnije. Više hodanja, manje vožnje automobilom na kratkim relacijama, igra u parku, odlazak u prirodu, vožnja bicikla ili obična obiteljska šetnja mogu napraviti veliku razliku.
Sve više istraživanja pokazuje da djeca ne trebaju nužno profesionalni sport kako bi bila zdravija. Ključno je da se tijekom dana više kreću i manje sjede.
Veliku ulogu imaju i roditelji.
Djeca najčešće usvajaju navike koje vide kod odraslih. Ako obitelj slobodno vrijeme provodi aktivno, puno je veća vjerojatnost da će i dijete razviti zdraviji odnos prema kretanju i vlastitom zdravlju.
Istodobno stručnjaci upozoravaju i na drugu krajnost — pretjerani pritisak i forsiranje rezultata kod djece. Sport i kretanje ne bi smjeli postati dodatni izvor stresa, nego prostor igre, druženja i razvoja samopouzdanja.
U vremenu kada djeca sve više odrastaju u digitalnom svijetu, upravo su igra, boravak vani i svakodnevno kretanje postali možda važniji nego ikad prije.
Jer pitanje fizičke aktivnosti danas više nije samo pitanje sporta. To postaje pitanje zdravlja, razvoja i kvalitete života cijele obitelji.
