Na pitanje problema pristranosti i subjektivne interpretacije često možemo naići u suvremenim historiografskim djelima. No, iz osobnog iskustva mogu kazati pokoju riječ o tome da je često vrlo osebujan način kako se na te fenomene gleda, tj. da je zanimljiva perspektiva ljudi koji negdje uviđaju pristranost.
Pisao sam diplomski rad na temu Predsjednički izbori u SAD-u 2020. godine. Postoji samo jedan američki političar za kojeg sam eksplicitno naveo da je pokraden na namještenim izborima (točnije na predizborima, ali i to je dio izbornog procesa). To je Bernie Sanders (doduše odnosi se na slučaj iz 2016., a ne 2020., ali sam tu situaciju naveo kao usporedbu). Štoviše, nisam napisao da Sanders tvrdi za sebe da je pokraden, niti da je to jedna od interpretacija, već sam to iznio kao povijesnu činjenicu; što je i u redu jer dokumenti Demokratske stranke (koje je hakerska organizacija WikiLeaks objavila javnosti) to i dokazuju.
Također, postoji samo jedan američki predsjednik za kojeg sam napisao da je protiv njega skovana zavjera kako bi ga se uklonilo s vlasti. Taj predsjednik je bio Franklin Delano Roosevelt. Odnosi se na plan Business Plot iz 1933. godine.
Nigdje nisam napisao kako se ograđujem od podržavanja Sandersa ili Roosevelta, tj. da nisam pristran za njih. Istina, načelno ograđivanje od simpatiziranja bilo kojeg političara sam naveo u uvodu. No, ako se za nekoga izravno navede da je pokradena žrtva namještenih (pred)izbora, onda bi možda netko mogao reći da za takav slučaj trebaju vrijediti i nešto stroži kriteriji. Na ovaj način, Sanders je predstavljen kao nevina žrtva sustava, bez ikakve ograde.
Jasno, nisam to tako napisao u diplomskom radu zbog toga što zaista smatram da je situacija po pitanju Sandersa (ili nekog drugog političara) crno-bijela. Nije ograđivanje od podržavanja izostalo zbog toga što sam to slučajno smetnuo s uma. Dapače, kroz rad sam vrlo često iznosio pojedinačna ograđivanja od slaganja sa stavovima nekog političara ako bih napisao da su njegove tvrdnje (o specifičnoj temi) načelno utemeljene. To je važno kako bi se napravila razlika između iznošenja teze kako je netko (po određenom pitanju) sadržajno u pravu od generalnog podržavanja tog političara.
Međutim, za spomenutu dvojicu (Sandersa i Roosevelta) je takvo što izostalo iz očitog razloga. Naime, bilo je potrebno njihove slučajeve ostaviti otvorenima za potencijalnu kritiku o pristranosti kako bi se na taj način ispitala dosljednost onih koji će čitati i komentirati rad. To konkretno znači ovo: ako neka osoba kritizira rad zbog navodne pristranosti prema nekom političaru (a rad se ograđuje od zagovaranja tog političara), a ne kritizira rad zbog pristranosti prema npr. Sandersu – onda je ta osoba i sama vrlo pristrana.
No, tu svoju pristranost nije u stanju uočiti kada je riječ o Sandersu. Ne može se drugačije nego pristranošću opisati situaciju ako netko ne uviđa nekritičko prikazivanje Sandersa u pozitivnom svjetlu, a pronalazi zamjerke tekstu zbog navodne pristranosti prema nekom drugom političaru (kojem je kritika iznesena). Radi se o neuočavanju očitoga (pozitivnog prikaza Sandersa), a tendencioznog traženja onoga što bi osoba željela da je skriveno u dubljem značenju.
Čak i ako netko traži pristranost u navedenom diplomskom radu – u redu, to je intelektualna disciplina. No, takvom kritičaru bi trebali prvo upasti u oko Sanders i Roosevelt, a tek onda ono što je eventualno skriveno ispod površine. Spomenuta dvojica imaju VIP tretman pristranosti u mom radu.
S tim u vezi želim podijeliti svoje dojmove: još uvijek nisam dobio nikakvu kritiku glede toga da sam pristran za Sandersa ili Roosevelta. Je li i to dokaz pristranosti onih koji žele pronaći pristranost u navedenom tekstu?
