Kako se približava rok koji je američki predsjednik Donald Trump postavio Iranu za otvaranje Hormuškog tjesnaca, raste strah od udara na elektrane i mostove koji bi mogli paralizirati cijelu državu.
Trump je najavio da bi napadi na ključnu infrastrukturu mogli uslijediti odmah nakon isteka roka, što u praksi znači moguće gašenje struje, prekid opskrbe vodom i potpuni zastoj gospodarstva.
Na terenu su posljedice već vidljive. Građani u Teheranu i drugim gradovima pune zalihe vode i osnovnih namirnica, svjesni da bi udari na energetsku mrežu mogli u kratkom roku dovesti do kolapsa svakodnevnog života.
Dio stanovništva, iako kritičan prema vlastima, upozorava da bi napadi na elektrane bili najteži udar upravo za civile. Bez električne energije staju bolnice, industrija i opskrbni sustavi, a država ulazi u stanje potpune blokade.
Rat već snažno pogađa gospodarstvo. Prosječna mjesečna plaća u Iranu procjenjuje se između 200 i 300 dolara, dok pojedini poduzetnici navode da najamnine dosežu i oko 1.100 dolara mjesečno, što je u aktualnim uvjetima neodrživo. Mnogi procjenjuju da mogu izdržati još najviše jedan do dva mjeseca.
Situaciju dodatno pogoršava ograničen pristup internetu. Građani se snalaze preko alternativnih mreža koje plaćaju i do šest dolara po gigabajtu, uz rizik kazni i zatvora.
Unutar društva postoji i podjela. Manji dio građana podržava napade ako bi oni doveli do promjene režima, no većina jasno upozorava da bi uništavanje infrastrukture značilo život bez osnovnih uvjeta.
Ova kriza pokazuje kako se rat iz vojne sfere vrlo brzo prelijeva na civile. Ključna razlika više nije fronta nego infrastruktura.
Za Europu i Hrvatsku posljedice su izravne. Hormuški tjesnac jedna je od najvažnijih točaka svjetske opskrbe naftom. Svaka daljnja eskalacija znači rast cijena goriva, pritisak na gospodarstvo i novu nestabilnost na tržištu. Danas smo osjetili novo poskupljenje, a lančana reakcija dolazi ubrzo.
