Surogat majčinstvo predstavlja teško kršenje ljudskog dostojanstva i novi oblik kolonijalizma koji interese odraslih stavlja ispred prava djece, poručio je nadbiskup Paul Richard Gallagher, vatikanski tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama.
Govoreći u Talijanskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici na skupu posvećenom sprječavanju komercijalizacije žena i djece, Gallagher je naglasio da se osoba ne može svesti na predmet transakcije, čak ni kada se surogat majčinstvo prikazuje kao čin velikodušnosti.
Pozivajući se na stavove pape Franje i pape Lava XIV., istaknuo je da se u toj praksi dijete svodi na proizvod, a žena na puko reproduktivno sredstvo. „Riječ je o prodaji djeteta temeljem ugovora koji zanemaruje njegov najbolji interes“, upozorio je Gallagher, dodajući da formalni pristanak žene često dolazi pod ekonomskim pritiskom, navodi Vatican News.
Nadbiskup je upozorio i na šire društvene posljedice, istaknuvši da surogat majčinstvo mijenja shvaćanje majčinstva i ljudskih odnosa, što potvrđuju i kritike dijela feminističkog pokreta koji takvu praksu opisuje kao svođenje žene na „inkubator“.
Govoreći o zakonodavnim odgovorima, Gallagher je istaknuo da regulacija surogat majčinstva nije rješenje jer potiče tržište i povećava potražnju, a time i broj djece namijenjene prodaji. „Jedini dosljedan odgovor ostaje – ukidanje te prakse“, zaključio je.
Sveta Stolica, dodao je, nastavit će međunarodni dijalog s ciljem zaštite prava djece i sprječavanja iskorištavanja žena, osobito u najsiromašnijim dijelovima svijeta.
Postoji u javnosti pojam „farma surogat majki“ što nije službeni niti pravni pojam, nego kolokvijalni izraz za organizirane, industrijalizirane oblike komercijalnog surogatstva u kojima agencije okupljaju veći broj žena na jednom mjestu, a žene žive pod nadzorom tijekom trudnoće. Imaju ograničenu slobodu kretanja i odlučivanja, ugovori i medicinski postupci su u potpunosti u rukama posrednika i cijeli proces funkcionira po logici tržišta, a ne skrbi. Drugim riječima, radi se o sustavima koji funkcioniraju kao proizvodne linije za trudnoću.
Najčešće se spominju zemlje s velikim ekonomskim razlikama i slabijom zaštitom žena, odnosno gdje je velika ekonomska ranjivost žena. U Indiji, do zabrane komercijalnog surogatstva (2015.–2018.) postojale su klinike u kojima su žene bile smještene zajedno i pod stalnim nadzorom. Prije zabrana u Nepalu, Tajlandu i Kambodži kratko razdoblje bio je razvijen „reproduktivni turizam“. Gruzija i pojedine savezne države SAD-a imaju legalno komercijalno surogatstvo, ali uz ozbiljne etičke rasprave, a Ukrajina je do rata bila jedno od glavnih europskih središta komercijalnog surogatstva.
U Hrvatskoj je komercijalno surogat majčinstvo zabranjeno. Matičnim odjelima nije dozvoljeno potvrđivati pravne posljedice komercijalnih ugovora o surogatstvu. Problemi se pojavljuju uglavnom kod ljudi koji su surogatstvo tražili u inozemstvu.
Postoje složene pravne situacije, a Hrvatska se prema njima odnosi slijedeći opće principe međunarodnog privatnog prava i najbolji interese djeteta. Najvažnije etičko načelo jest u interesu djeteta mora se priznati pravni odnos s roditeljima čim je to moguće, bez obzira na okolnosti njegovog začeća ili rođenja. Ipak, dok ne postoji jasna pravna regulacija dvojbeni su načini kako država može čuvati prava i sigurnost djece koja su nastala u situaciji koja nije uređena hrvatskim zakonom.
