Kada je prošle godine Vladimir Putin upitan što bi Rusija učinila ako bi Sjedinjene Američke Države ili Izrael likvidirali iranskog vrhovnog vođu Alija Khameneija, odgovorio je kratko: “Ne želim o tome ni raspravljati.”
Danas više nema prostora za izbjegavanje.
Nakon zajedničke operacije SAD-a i Izraela, iranski državni mediji potvrdili su smrt Khameneija. Time je otvoreno novo geopolitičko poglavlje, a Moskva se našla pred ozbiljnim strateškim izazovom.
Iran je posljednjih godina bio jedan od najvažnijih ruskih partnera. Suradnja nije bila simbolična, nego duboko operativna i financijski teška.
Rusija je u Iranu snažno investirala. Među ključnim projektima su multimilijardni prometni koridor Sjever–Jug koji povezuje Rusiju i Iran preko Južnog Kavkaza te ugovor vrijedan oko 25 milijardi dolara za izgradnju nuklearnih reaktora. Uz to, Moskva je širila prisutnost u iranskom naftnom i plinskom sektoru.
Svaka destabilizacija Teherana dovodi te projekte u pitanje.
Putin je reagirao brzo. Već dan nakon napada osudio je Khameneijevu smrt kao “cinično kršenje međunarodnog prava” i naglasio da je ajatolah bio ključan za strateško partnerstvo Moskve i Teherana. No iza diplomatske retorike stoji jasna računica.
Ako nova iranska vlast odluči krenuti prema pragmatičnijim odnosima sa Zapadom, ruski utjecaj mogao bi biti ozbiljno smanjen. To je scenarij koji u Kremlju izaziva nelagodu.
Postoji i kratkoročna dimenzija koja Rusiji ide u prilog. Ako dođe do poremećaja prometa kroz Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske trgovine naftom i plinom, cijene energenata mogle bi naglo porasti. To bi koristilo ruskom proračunu, snažno vezanom uz izvoz nafte.
No takva korist bila bi privremena.
Šira slika pokazuje drugačiji trend. Nakon slabljenja ruskog položaja u Siriji i općeg smanjenja utjecaja u dijelu Bliskog istoka, potencijalni gubitak Irana kao stabilnog saveznika dodatno bi ograničio manevarski prostor Moskve.
Jedan ruski analitičar situaciju je sažeo jednostavno: mijenja se obrazac djelovanja velikih sila prema autoritarnim režimima. A to nije signal koji u Kremlju prolazi bez zabrinutosti.
Regija ulazi u fazu duboke nestabilnosti. U takvom okruženju kratkoročni energetski dobici ne mogu nadomjestiti dugoročni strateški gubitak.
Smrt Khameneija stoga nije samo iransko pitanje. Ona je test za Rusiju, njezin utjecaj i njezinu sposobnost da očuva savezništva u svijetu koji se ubrzano mijenja.
