Hrvatska je od 1990. do 2024. drastično smanjila emisije ključnih onečišćujućih tvari, a kod nekih je zabilježen gotovo potpuni pad. Pokazuje to Informativno izvješće o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zrak za 2026. godinu koje je izradilo Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije.
Najveći pad ostvaren je kod sumporovog dioksida. Emisije su 2024. iznosile 4,6 kilotona, što je 92 posto manje nego 2005. i više od 97 posto manje nego 1990. godine. Razlog je smanjenje sumpora u gorivima, prelazak na prirodni plin i modernizacija energetskih postrojenja. Energetski sektor danas više nije ključni izvor tog onečišćenja.
Kod dušikovih oksida emisije su 2024. iznosile 43,2 kilotone, 43 posto manje nego 2005. Unatoč napretku, cestovni promet i dalje ostaje najveći pojedinačni izvor. Obveza smanjenja od 57 posto od 2030. predstavlja ozbiljan izazov, osobito zbog sporije elektrifikacije voznog parka i velikog udjela starijih dizelskih vozila.
Emisije amonijaka iznosile su 26 kilotona, 38 posto manje nego 2005. Više od 90 posto dolazi iz poljoprivrede, ponajviše stočarstva i uporabe gnojiva. Hrvatska je trenutačno usklađena s obvezama do 2029., no ciljevi nakon 2030. zahtijevat će dodatne investicije i promjene poljoprivredne prakse.
Emisije lebdećih čestica PM2,5 pale su na 24,2 kilotone, što je 44 posto manje nego 2005. Glavni izvor ostaje izgaranje drvne biomase u kućanstvima. Bez ubrzane zamjene starih peći i prelaska na čišće sustave grijanja, obveza smanjenja od 55 posto od 2030. bit će teško ostvariva.
Značajno su smanjene i emisije teških metala. Olovo je palo za 98 posto, živa za 76 posto, a dioksini i furani za gotovo 74 posto.
Hrvatska je ispunila obveze za razdoblje 2020. – 2029. No 2030. donosi najstrože ciljeve dosad. Najveći pritisak očekuje poljoprivredu, kućna ložišta i cestovni promet, dok će daljnji napredak ovisiti o brzini energetske i prometne tranzicije.
