Odluka Tonyja Cetinskog da otkaže koncert u dvorani SPENS u Novom Sadu ponovno je otvorila jedno od najosjetljivijih pitanja odnosa Hrvatske i Srbije – pitanje ratne prošlosti i odnosa prema logorima iz devedesetih godina.
Cetinski je u svojoj objavi naglasio kako je odluku donio nakon što je upoznat sa svjedočanstvima ljudi za koje ta dvorana nosi teške uspomene iz ratnog razdoblja. Istaknuo je da poštuje patnju žrtava te da ne želi ignorirati takve priče, ali i da odluka nije usmjerena protiv publike u Srbiji.
Na prvi pogled riječ je o osobnoj i moralnoj odluci jednog umjetnika. Međutim, u političkom i društvenom kontekstu odnosa između Hrvatske i Srbije ona ima mnogo šire implikacije.
Dvorana SPENS u Novom Sadu u hrvatskom i dijelu međunarodnog javnog diskursa povezuje se s ratnim razdobljem i svjedočanstvima o pritvaranjima i zlostavljanjima hrvatskih zarobljenika početkom devedesetih. Istodobno, u Srbiji se o tim događajima govori znatno rjeđe ili se njihov značaj relativizira, što je godinama izvor političkih i društvenih napetosti.
U takvom kontekstu odluka jednog od najpoznatijih hrvatskih pjevača dobiva simboličku dimenziju. Ona se može tumačiti kao moralni stav prema ratnoj prošlosti, ali i kao potez koji će neizbježno izazvati političke i medijske reakcije s obje strane granice.
Moguće posljedice takve odluke mogu se pojaviti na nekoliko razina.
Prva je medijska i društvena reakcija u Srbiji, gdje bi dio javnosti mogao odluku doživjeti kao političku poruku ili kritiku srpskog društva. To često dovodi do polarizacije javnosti, osobito na društvenim mrežama.
Druga je reakcija u Hrvatskoj, gdje bi dio javnosti mogao Cetinskog doživjeti kao osobu koja je otvorila pitanje ratnih zločina i logora o kojima se, prema mišljenju mnogih, premalo govori u regionalnim odnosima.
Treća dimenzija odnosi se na kulturnu suradnju između Hrvatske i Srbije. Regionalna glazbena scena posljednjih dvadesetak godina često je bila jedan od rijetkih prostora u kojem su odnosi između dviju država ostajali relativno stabilni. Svaka odluka koja ponovno otvara ratne teme može utjecati i na taj prostor.
Istodobno, Cetinski je u svojoj objavi jasno naglasio da poštuje publiku u Srbiji i da ne želi produbljivati podjele, nego upravo suprotno – da glazba ostane prostor susreta.
Upravo ta napetost između moralnog stava prema prošlosti i želje za normalnim kulturnim odnosima u sadašnjosti vjerojatno će odrediti način na koji će se ova odluka tumačiti u javnosti.
Ona još jednom pokazuje da rat devedesetih, više od tri desetljeća kasnije, i dalje snažno utječe na javni prostor i odnose u regiji uz napomenu da je tridesetak tisuća ljudi prošlo kroz logore 90-tih koje je kontrolirala Srbija i koje i dalje ignorira. NAŽALOST.
