Turska se godinama nastoji pozicionirati kao diplomatski most između Istoka i Zapada. Ankara održava odnose i s Europskom unijom i s državama Bliskog istoka, a u sukobu između Sjedinjenih Američkih Država i Irana pokušala je preuzeti ulogu posrednika. Diplomatski napori turske vlade, međutim, nisu uspjeli zaustaviti eskalaciju sukoba.
Prema izjavama turskog ministra vanjskih poslova Hakana Fidana, Ankara je posljednjih mjeseci vodila intenzivne razgovore s Washingtonom i drugim međunarodnim akterima kako bi se izbjegao vojni sukob. Unatoč tome, američka administracija nije odustala od vojne opcije, a ni Iran nije promijenio svoju poziciju.
Fidan je otkrio da su napetosti bile ozbiljne još početkom godine. Prisjetio se telefonskog poziva iz Washingtona krajem siječnja.
„Nazvali su me usred noći. Odmah sam shvatio koliko je situacija ozbiljna“, rekao je Fidan, dodajući da je odmah obavijestio predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Prema njegovim riječima, u tim trenucima Ankara je očekivala izbijanje rata gotovo svakog trenutka.
„To su bili vrlo mračni trenuci. Svake minute smo očekivali početak rata ili prvi napad“, izjavio je Fidan.
Turska sada rat promatra kao složen sukob s nizom sigurnosnih i političkih rizika. Ankara posebno strahuje da bi sukob mogao brzo prerasti u širi regionalni rat koji bi destabilizirao cijeli Bliski istok.
Zabrinutost dodatno pojačava činjenica da Turska s Iranom dijeli granicu dugu oko 530 kilometara, što znači da bi svaka eskalacija mogla imati izravne sigurnosne i humanitarne posljedice.
Turske vlasti upozoravaju na nekoliko mogućih scenarija: novi val izbjeglica iz Irana i Libanona, jačanje naoružanih kurdskih skupina u regiji te nepredvidive promjene odnosa moći na Bliskom istoku.
Rat nosi i ozbiljne gospodarske rizike. Turska ekonomija već se suočava s visokom inflacijom, a daljnja destabilizacija regije mogla bi dodatno povećati cijene energije i negativno utjecati na turizam, jedan od ključnih sektora turskog gospodarstva.
Zbog toga Ankara nastoji zadržati otvorene kanale komunikacije sa svim stranama. Kao članica NATO-a Turska je dio zapadnog sigurnosnog sustava, ali istodobno održava političke i gospodarske odnose s Iranom i drugim državama Bliskog istoka.
U takvoj geopolitičkoj situaciji Ankara pokušava igrati ulogu posrednika, iako aktualni razvoj događaja pokazuje da u ovom sukobu velike sile donose odluke bez obzira na diplomatske pokušaje drugih država.
