Stare kartonske kutije, papir, bojice i nekoliko rola mogu postati kuće, škole, mostovi i cijeli grad koji će djeca sama osmisliti. Najbolje igračke ponekad nisu one koje dolaze iz trgovine, nego predmeti kojima dijete može dati vlastito značenje.
UNICEF upozorava da deseci milijuna male djece nemaju dovoljno zajedničke igre s roditeljima, dok mnoga nemaju ni pristup predmetima za igru. Ipak, za razvoj mašte nisu nužne skupe igračke. Knjige, pribor za crtanje, prirodni materijali i obični predmeti iz kućanstva mogu potaknuti kreativnost i učenje.
Za početak skupite kutije različitih veličina. Djeca mogu odlučiti kako će se njihov grad zvati, gdje će biti park, vatrogasni dom, bolnica ili igralište.
Roditelji mogu pomoći rezanjem tvrđeg kartona, ali ne trebaju određivati kako sve mora izgledati. Krivi prozor ili kuća neobičnog oblika nisu pogreška. Upravo je sloboda stvaranja najvažniji dio igre.
Kada grad bude gotov, igra tek počinje. Djeca mogu osmisliti njegove stanovnike, prometna pravila, zanimanja i priče. Mogu izraditi novac, otvoriti trgovinu ili organizirati spašavanje izgubljene igračke.
Takva igra razvija govor, planiranje, rješavanje problema i suradnju. Ako sudjeluje više djece, morat će dogovarati pravila i zajedno donositi odluke.
U dječjim sobama često ima mnogo igračaka koje brzo izgube zanimljivost jer sve rade same. Kartonska kutija ne svijetli i ne govori, ali upravo zato od djeteta traži maštu.
Najvažnije je da roditelji ne pokušavaju napraviti savršen grad za fotografiju. Dječji kutak nije natjecanje u urednosti. Vrijednost igre nije u konačnom izgledu, nego u idejama koje su nastale dok su djeca gradila.
