Novo istraživanje ponovno je otvorilo pitanje kako roditeljsko korištenje mobitela utječe na djecu, ali odgovornost se ne smije pretvoriti u još jedan pritisak prema kojem majka mora biti potpuno dostupna svake minute u danu.
Djeca primjećuju kada roditelj tijekom razgovora gleda obavijesti, odgovara na poruke ili neprestano provjerava zaslon. Takvi prekidi mogu ostaviti dojam da ono što dijete govori nije dovoljno važno ili da se za roditeljsku pažnju mora natjecati s mobitelom.
Ipak, suvremene majke putem istog uređaja često rade, plaćaju račune, dogovaraju liječničke preglede, komuniciraju sa školom i organiziraju gotovo cijeli obiteljski život. Mobitel nije samo izvor zabave, nego alat bez kojeg je svakodnevicu sve teže organizirati.
Zato rješenje nije stvaranje nove krivnje.
Mnogo je korisnije odrediti male dijelove dana u kojima zaslon neće prekidati odnos s djecom. To može biti zajednički obrok, razgovor nakon škole, čitanje prije spavanja ili pola sata igre bez obavijesti.
Djeci nije potrebna majka koja ih neprestano zabavlja i nikada ne skreće pogled. Potrebni su im trenuci u kojima znaju da imaju njezinu punu pažnju.
Jednako je važno da pravila vrijede za cijelu obitelj. Nema smisla djetetu zabraniti mobitel za stolom ako odrasli istodobno odgovaraju na poslovne poruke. Djeca mnogo više uče iz ponašanja roditelja nego iz zabrana koje im se ponavljaju.
U Hrvatskoj se rasprava o ekranima uglavnom svodi na djecu i škole. Međutim, digitalne navike počinju u obitelji. Najvažnija promjena možda nije oduzimanje uređaja, nego vraćanje razgovora u dijelove dana koje su obavijesti postupno preuzele.
Majke ne trebaju još jedan popis razloga zbog kojih navodno nešto rade pogrešno. Potrebne su im realne granice koje će tehnologiju zadržati kao pomoć, a ne dopustiti joj da postane stalni treći sudionik svakog obiteljskog trenutka.
