Naglo poskupljenje nafte na svjetskom tržištu, potaknuto ratom u Iranu i poremećajem prometa kroz Hormuški tjesnac, ponovno je aktiviralo jedan od ključnih mehanizama kojim hrvatska Vlada pokušava ublažiti energetske šokove. Na sjednici Vlade donesena je uredba o najvišim maloprodajnim cijenama naftnih derivata, čime država ponovno izravno intervenira na tržištu goriva.
Razlog za takav potez leži u činjenici da globalni poremećaji na energetskom tržištu vrlo brzo dolaze i do europskih, a time i hrvatskih potrošača. Hormuški tjesnac kroz koji prolazi oko petine svjetske trgovine naftom jedna je od najvažnijih energetskih arterija svijeta. Svaki ozbiljniji poremećaj u tom području gotovo trenutačno podiže cijene nafte na međunarodnim burzama.
U takvom kontekstu Vlada procjenjuje da bi bez intervencije cijene goriva u Hrvatskoj rasle znatno brže. Prema procjenama iznesenim na sjednici Vlade, cijena eurodizela bez mjera dosegnula bi 1,72 eura po litri, dok će uz regulaciju iznositi 1,55 eura. Slična situacija je i kod benzina gdje bi eurosuper bez intervencije koštao 1,55 eura, dok će uz ograničenje cijena iznositi 1,50 eura po litri.
Iako razlika od nekoliko centi na prvi pogled ne djeluje dramatično, njezin učinak u širem ekonomskom kontekstu može biti značajan. Cijene goriva imaju snažan utjecaj na troškove prijevoza, logistike i proizvodnje, a time i na cijene hrane i drugih proizvoda.
Posebno je osjetljivo pitanje plavog dizela, energenta koji koristi poljoprivredni sektor. Njegova cijena uz regulaciju iznosit će 0,89 eura po litri, dok bi bez državne intervencije porasla na 1,06 eura. Takva razlika može imati izravne posljedice na troškove proizvodnje hrane.
Slična je situacija i kod ukapljenog naftnog plina. Cijena plina za spremnike iznosit će 1,70 eura po kilogramu, dok bi bez regulacije bila 1,87 eura. Plin u bocama koštat će 2,40 eura, dok bi bez mjera dosegnuo 2,58 eura po kilogramu.
Hrvatski model administrativnog ograničavanja cijena goriva uveden je još tijekom energetske krize nakon početka rata u Ukrajini. Njegova svrha nije potpuno spriječiti rast cijena nego ublažiti njegov intenzitet i spriječiti nagle skokove koji bi mogli destabilizirati tržište.
Koliko će takve mjere biti dugoročno održive ovisit će prije svega o razvoju geopolitičke situacije na Bliskom istoku. Ako poremećaji u globalnoj opskrbi naftom potraju, Vlada će se ponovno naći pred istim pitanjem koje prati svaku energetsku krizu: koliko dugo država može amortizirati globalne cjenovne šokove bez većeg udara na državni proračun i tržište energenata.
