U Hrvatskoj trenutačno 302 djece ima uvjete za posvojenje, dok je u registru čak 1212 potencijalnih posvojitelja. Upravo u tom nesrazmjeru leži razlog zbog kojeg je Vlada odlučila 19. ožujka proglasiti Nacionalnim danom posvojitelja.
Riječ je o inicijativi udruge „Josipove obitelji“, a novi spomendan trebao bi dodatno istaknuti važnost posvojiteljstva i potaknuti društvo na veće razumijevanje ovog procesa.
Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić naglasio je kako posvojitelji svojim djelovanjem djeci bez odgovarajuće skrbi daju priliku za stabilno odrastanje i sigurnu budućnost. Poruka je jasna: svako dijete treba obitelj.
Podaci pokazuju i određeni napredak. U razdoblju od 2010. do 2020. godine u Hrvatskoj se prosječno posvajalo 115 djece godišnje. U posljednjih pet godina taj broj raste na prosjek od 164 posvojenja godišnje.
No unatoč rastu, problem ostaje. Stotine djece i dalje čekaju dom, iako interes postoji. Sustav očito ne prati potrebe.
U Ministarstvu ističu da provode mjere za ubrzavanje postupaka i poboljšanje sustava, kako bi djeca što kraće ostajala bez obiteljske skrbi. No rezultati na terenu i dalje pokazuju da proces traje predugo.
Uvođenjem Nacionalnog dana posvojitelja želi se dodatno senzibilizirati javnost i dati priznanje obiteljima koje su već prošle taj put.
Što to znači za Hrvatsku?
Ova odluka ima simboličku vrijednost, ali brojke otkrivaju stvarni problem. Više od tisuću zainteresiranih posvojitelja i stotine djece bez doma jasno pokazuju da sustav koči tamo gdje bi trebao biti najbrži.
Ako se postupci ne pojednostave i ubrzaju, spomendani neće riješiti problem. Hrvatska ima ljude koji žele posvojiti i djecu koja trebaju obitelj, a pitanje je zašto ih sustav ne spaja brže.
