Postoji stara mudrost: kada nešto ne valja od početka, ne valja ni na kraju. Tvornica za preradu litija koja niče u Smiljanskom Polju kraj Gospića, u rodnom kraju Nikole Tesle i Ante Starčevića, od samog je početka obilježen nelogičnostima, brzopletim odlukama i pitanjima na koja javnost nema odgovore.
Što se zapravo gradi i tko stoji iza projekta?
Tvrtka Jedro DS Innovation dobila je sve potrebne papire i gotovo završila tvornicu za preradu litija u Smiljanskom Polju. Vrijednost investicije procijenjena je na sedam milijuna eura. Investitor je povratnik iz Rusije, dugo je živio tamo i izjavio je da je nuklearni fizičar i kemičar, te da je u Rusiji imao pogon za preradu bakra, a potom postao suvlasnik u pogonu za preradu litija. Projekt stoji iza tvrtke u vlasništvu Aleksandra Devčića i Konstantina Bondarenka.
Sama ekonomska logika projekta izaziva pitanja. Hrvatska nema nalazišta litija, a sirovina bi se u zonu poslovnih namjena u Smiljanu dopremala brodom iz Južne Koreje, pa kamionom do Gospića. Zašto bi itko gradio kemijsku tvornicu za preradu uvozne sirovine, i to u jednoj od najudaljenijih i najslabije infrastrukturno opremljenih regija Europe, umjesto u nekoj luci ili industrijskoj zoni blizu mora? Koji je ekonomski model koji to čini isplativim?
Globalni kontekst ne ide u prilog
Da bi se razumjela apsurdnost ovog projekta, dovoljno je pogledati što se događa na suprotnoj strani zemaljske kugle. Albemarle Corporation, jedan od najvećih svjetskih proizvođača litija, u veljači 2026. objavio je da će obustaviti rad preostalih operativnih pogona u svojoj tvornici litijevog hidroksida Kemerton u Zapadnoj Australiji i staviti je u status mirovanja. Umjesto planiranog kapaciteta od 100.000 tona, proizvodnja je svedena na nulu — tvrtka je ugasila i zadnju preostalu operativnu liniju.
A gdje se nalazi Kemerton? U Zapadnoj Australiji, u regiji najvećih svjetskih zaliha litija. Tvornica u Kemertu prerađivala je spodumen iz rudnika Greenbushes, jednog od najbogatijih svjetskih nalazišta litija tvrde stijene. Australska ministrica za resurse Madeleine King, zatvaranje je nazvala razočaravajućim, napominjući da ono otkriva ogromne izazove u globalnim lancima opskrbe koji su koncentrirani i podložni tržišnim distorzijama.
Dakle: svjetski lider zatvara pogon koji prerađuje litij na izvorištu sirovina, jer nije ekonomski održiv. A u Gospiću, kamo bi litij putovao tisućama kilometara s drugog kraja planeta, netko gradi prvu takvu tvornicu u Europi. Ekonomska logika ovdje jednostavno ne funkcionira, osim ako ekonomska dobit nije pravi cilj.
Zaobiđeni zakoni i lažni elaborati
Jednako zabrinjavajući je i sam regulatorni put projekta. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije je 2024. zaključilo da studija utjecaja na okoliš nije potrebna, nakon čega je tvornica izgrađena. Iz građanske inicijative “Gospić je naš dom” navode kako su elaborat detaljno analizirali i sastavili 36 stranica dokaza zbog kojih taj elaborat nije smio biti prihvaćen. Kao jedan od ključnih prigovora ističe se da je tvornica u elaboratu klasificirana kao postrojenje za taljenje mineralnih tvari, iako u njoj ne dolazi do taljenja, što je omogućilo izbjegavanje obvezne studije utjecaja na okoliš i javne rasprave.
Ministarstvo je naknadno poništilo rješenje, utvrdivši da se zapravo radi o projektu kemijske prerade s kapacitetom od 10.000 tona godišnje i više, kategorizaciji koja zahtijeva potpunu studiju utjecaja na okoliš. Nakon što je Most upozorio na propuste, Vlada je tri dana kasnije na zatvorenoj sjednici smijenila ravnateljicu uprave koja je 2024. potpisala odluku da studija nije potrebna. Ovo nije administrativna greška. Ovo je sustavan obrazac zaobilaženja propisa.
Najosjetljiviji ekosustav Hrvatske
Predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša Dušica Radojčić upozorila je da javnost zapravo ne zna o kakvoj se točno tvornici radi te da je, bez ikakve dvojbe, riječ o kemijskoj industriji. A ta kemijska industrija smještena je u jednom od ekološki najosjetljivijih područja u cijeloj Hrvatskoj. Lika je krški teren s propusnim podzemljem, podzemnim rijekama i strateškim rezervama pitke vode. Ako dođe do havarije, nema filtra koji će zaštititi vodonosnik.
Investitori su kupili oko 840.000 četvornih metara zemljišta direktno uz rijeku Liku, a javnost i dalje ne zna koliki je stvarni kapacitet postrojenja.
Demografska dimenzija: tko će raditi u tvornici?
Iza ekoloških pitanja krije se i jedno šire, geostrateško: tko će živjeti i raditi u tom kraju? Lika je jedna od najdepopuliranijih regija Hrvatske. Ruralna područja, posebno u Slavoniji i Lici, i dalje bilježe visoke stope iseljavanja, a demografski trendovi ukazuju na produbljivanje procesa starenja i odlaska mladih. Ako u Smiljanskom Polju počne raditi tvornica koja treba stotine radnika, a lokalne zajednice ih nemaju, odakle će doći radna snaga?
Ne radi se samo o hipotetičkom pitanju. Lika graniči s Bosnom i Hercegovinom. Ova osjetljiva pogranična regija već je bila traumatizirana ratom i nasilnom demografskom promjenom iz 1990-ih. Uvoz radne snage iz kulturno i jezično drukčijih zajednica u depopuliranu, ranjenu regiju, u neposrednu blizinu granice, može imati trajne posljedice za identitet tog prostora. Je li tvornica litija zaista priča o industrijalizaciji, ili je to priča o nečemu sasvim drugom?
Zaključak: Previše pitanja bez odgovora
Pitanje koje mnogi postavljaju, poput zastupnika Zvonimira Troskota jest: otkuda kapital za ovaj projekt i je li provedena sigurnosna provjera investitora, posebno uzimajući u obzir da su ruske tvrtke vezane uz investitora u statusu likvidacije od 2019. godine.
Svaka od ovih pojedinosti – izostavljena studija utjecaja na okoliš, lažno klasificiranje u elaboratu, brza smjena dužnosnika, ekonomska neisplativost uvozne prerade, smještaj u najosjetljivijem ekosustavu, demografski kontekst – može biti slučajna u pojedinačnom kontekstu. Ali sve zajedno, u jednom projektu, na jednom od strateški najosjetljivijih mjesta u Hrvatskoj? To zahtijeva daleko više od administrativnih objašnjenja.
Građani Gospića okupljeni u inicijativi “Gospić je naš dom” postavljaju prava pitanja. Hrvatska javnost i njezine institucije dužne su im dati istinite odgovore.
Gospodo ministri, što radite? Planirate li prolaziti Likom kad krenete na godišnji odmor? Ako da, zastanite, pogledajte oko sebe i duboko udahnite čisti planinski zrak. Jer ako ovako nastavite, uskoro ga neće biti.
