Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC+) dogovorila je povećanje proizvodnje za 206 tisuća barela dnevno od svibnja, no riječ je o potezu koji u ovom trenutku ima više političku nego stvarnu težinu.
Ključni razlog je rat između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana, koji je praktički blokirao Hormuški tjesnac, najvažniji svjetski pravac za transport nafte.
Zbog toga je s tržišta već nestalo između 12 i 15 milijuna barela dnevno, odnosno do 15 posto globalne ponude. U tom kontekstu, najavljeno povećanje proizvodnje od 206 tisuća barela predstavlja tek simboličan pokušaj smirivanja tržišta.
Dodatni problem je činjenica da neke od ključnih članica OPEC-a, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt i Irak, trenutno nisu u mogućnosti značajnije povećati proizvodnju upravo zbog poremećaja u opskrbi i sigurnosnih rizika.
Cijene nafte već su dosegnule oko 120 dolara po barelu, najviše razine u posljednje četiri godine, a financijske institucije upozoravaju da bi, ako blokada Hormuškog tjesnaca potraje, cijena mogla prijeći i 150 dolara.
Poruka OPEC-a je jasna. Tržište se pokušava stabilizirati, ali realni kapaciteti su ograničeni.
U pozadini se vodi utrka s vremenom. Svako oštećenje energetske infrastrukture zahtijeva dugotrajne i skupe popravke, što dodatno smanjuje dostupnu količinu nafte na tržištu.
Istodobno, diplomatski napori traju. Iran je djelomično otvorio prolaz za pojedine zemlje, dok se vode pregovori o sigurnosti pomorskog prometa, no situacija je i dalje nestabilna.
Za Europu, a time i za Hrvatsku, ovo ima vrlo konkretne posljedice.
Rast cijena nafte znači skuplje gorivo, veće troškove prijevoza i novi pritisak na inflaciju. Ako se poremećaji nastave, realno je očekivati novi val poskupljenja koji će se brzo preliti na svakodnevni život građana.
Odluka OPEC-a zato ne rješava problem.
Ona samo pokazuje koliko je globalno tržište nafte trenutno izvan ravnoteže.
