Posljednjih mjeseci sve češće se govori o novim europskim pravilima o plaćama. U javnosti se pojavljuju različite interpretacije, od tvrdnji da će svi zaposlenici moći vidjeti međusobne plaće do očekivanja da će nova pravila automatski dovesti do povećanja primanja.
Iako je rok za implementaciju europske Direktive o transparentnosti plaća istekao 7. lipnja 2026. godine, Hrvatska još dovršava usklađivanje nacionalnog zakonodavstva kao i niz drugih zemalja EU. To je otvorilo brojna pitanja među zaposlenicima i poslodavcima, ali i prostor za brojne zablude. Dok jedni očekuju javnu objavu svih plaća, drugi vjeruju da će nova pravila automatski povećati primanja. Stvarnost je ipak znatno drukčija.
Što zapravo donosi europska Direktiva o transparentnosti plaća i što će značiti za radnike u Hrvatskoj?
Cilj novih pravila nije da svi zarađuju jednako, nego da razlike u plaćama budu jasne, razumljive i utemeljene na objektivnim kriterijima. To bi moglo donijeti više povjerenja u sustave nagrađivanja i manje prostora za netransparentne prakse koje su godinama bile dio poslovne svakodnevice u mnogim organizacijama.
O čemu se radi?
Europska unija donijela je Direktivu o transparentnosti plaća s ciljem smanjenja neopravdanih razlika u primanjima te jačanja prava radnika na informacije o sustavu plaća. Države članice morale su uskladiti svoje zakonodavstvo s direktivom do 7. lipnja 2026. godine, a Hrvatska je u postupku prilagodbe nacionalnih propisa. Nova pravila odnose se na javni i privatni sektor, ali će njihov učinak biti različit ovisno o tome koliko su plaće već sada transparentne.
EU direktiva (Directive)
U medijima često se pogrešno govori o „EU uredbi o plaćama”. U stvarnosti je riječ o direktivi, što znači da Hrvatska mora donijeti ili izmijeniti svoje propise kako bi njezina pravila počela vrijediti u praksi.
Konkretno, to znači da se direktivom određuje cilj koji države moraju postići, ali ne propisuje uvijek detaljno kako. Svaka država mora direktivu prenijeti u svoje nacionalno zakonodavstvo (zakone, pravilnike i sl. i države imaju određenu slobodu u odabiru načina provedbe.
Primjer: Direktiva o transparentnosti plaća. EU je propisala koja prava radnici moraju imati, ali Hrvatska mora izmijeniti svoje zakone kako bi ta prava postala dio hrvatskog pravnog sustava.
Što će se promijeniti za radnike?
Radnici bi trebali dobiti veći uvid u način određivanja plaća, kriterije napredovanja i platne razrede unutar organizacije.
Kandidati za posao trebali bi unaprijed dobivati informacije o početnoj plaći ili rasponu plaće za radno mjesto za koje se prijavljuju, što bi trebalo smanjiti praksu da se o plaći razgovara tek na završetku natječajnog postupka.
Poslodavci također više neće smjeti tražiti podatke o prethodnim primanjima kandidata prilikom zapošljavanja. U slučaju sumnje na diskriminaciju ili neopravdane razlike u plaćama za isti ili jednako vrijedan rad, zaposlenici će imati lakši pristup informacijama potrebnim za zaštitu svojih prava.
Javni sektor: manje promjene nego što se misli
U državnoj upravi, školstvu, zdravstvu i drugim javnim službama sustavi plaća već su u velikoj mjeri uređeni kroz zakone, uredbe, koeficijente i platne razrede.
Zbog toga stručnjaci procjenjuju da u javnom sektoru neće doći do dramatičnih promjena u osnovnim plaćama. Veći učinak mogao bi se osjetiti kod dodataka, stimulacija, rukovodećih dodataka i kriterija napredovanja, koji će morati biti jasnije obrazloženi i transparentniji.
Privatni sektor pod većim povećalom
Najveće promjene očekuju se u privatnom sektoru, posebno u većim tvrtkama.
Poslodavci će morati jasnije definirati kriterije prema kojima se određuju razlike u plaćama između zaposlenika na usporedivim radnim mjestima. Takve razlike morat će biti opravdane objektivnim razlozima poput iskustva, stručnosti, odgovornosti ili rezultata rada.
To ne znači da će svi zaposlenici na istom radnom mjestu imati identičnu plaću, ali znači da će razlike morati imati jasno i dokazivo obrazloženje.
Najveće zablude o europskim pravilima o plaćama
U javnosti se pojavilo nekoliko raširenih zabluda koje ne odgovaraju sadržaju direktive.
Zabluda 1: Svatko će moći vidjeti plaću svakog kolege
Ovo je vjerojatno najčešća pogrešna interpretacija.
Direktiva ne uvodi javni popis individualnih plaća zaposlenika. Radnici neće dobiti pristup platnim listama svojih kolega niti će poslodavci morati objavljivati pojedinačna primanja svih zaposlenika.
Ono što se uvodi jest pravo na informacije o prosječnim plaćama za usporediva radna mjesta te o kriterijima prema kojima se plaće određuju.
Zabluda 2: Svima će automatski porasti plaća
Direktiva ne propisuje povećanje plaća.
Njezina svrha nije određivanje visine primanja nego povećanje transparentnosti. Hoće li pojedini zaposlenik ostvariti veću plaću ovisit će o tome postoje li neopravdane razlike koje poslodavac ne može opravdati objektivnim kriterijima.
Zabluda 3: Uvodi se jedinstvena europska plaća
Europska unija ne određuje kolike će biti plaće u Hrvatskoj niti uvodi jedinstvene iznose za pojedina zanimanja.
Visina plaća i dalje ostaje stvar nacionalnog zakonodavstva, kolektivnih ugovora i odnosa između poslodavaca i zaposlenika.
Zabluda 4: Više neće biti moguće pregovarati o plaći
Nova pravila ne zabranjuju pregovore.
Poslodavci će i dalje moći ponuditi različite iznose kandidatima, ali će razlike morati biti utemeljene na objektivnim i opravdanim kriterijima.
Zabluda 5: Najviše će se promijeniti u državnoj službi
Iako će i javni sektor morati poštovati nova pravila, najveći učinak očekuje se u privatnim tvrtkama koje dosad nisu imale jasno definirane i transparentne sustave određivanja plaća.
Ključna promjena nije u iznosima, nego u informacijama
Najvažnija posljedica europske Direktive o transparentnosti plaća neće biti automatsko povećanje primanja niti javna objava svačijih plaća. Ključna promjena je u tome što će zaposlenici imati više informacija o tome kako se njihove plaće određuju i jesu li razlike u odnosu na kolege opravdane.
