Nakon Schengena i eura, članstvo u OECD-u postalo je jedan od najvažnijih strateških ciljeva Hrvatske. No, ulazak u organizaciju koju često nazivaju „klubom najrazvijenijih država svijeta“ ne donosi se političkom odlukom, već prolaskom kroz jedan od najzahtjevnijih procesa međunarodne evaluacije.
Dok se u hrvatskoj javnosti često govori o OECD-u (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj)kao o još jednom važnom međunarodnom uspjehu, malo je poznato da članstvo u toj organizaciji podrazumijeva mnogo više od diplomatskog priznanja. Riječ je o procesu tijekom kojeg država mora dokazati da njezine institucije, gospodarstvo i regulatorni okvir zadovoljavaju standarde najrazvijenijih svjetskih ekonomija. Nakon ulaska u NATO i Europsku uniju, članstvo Hrvatske u OECD-u potvrdilo bi nas kao jednu od najrazvijenijih zemalja svijeta.
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) danas okuplja 38 država, među kojima su Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Japan, Kanada, Australija i Južna Koreja. Članstvo se često smatra svojevrsnom potvrdom da država posluje prema pravilima razvijenih tržišnih demokracija.
Hrvatska je pristupni proces službeno započela 2022. godine. Za razliku od pregovora za članstvo u Europskoj uniji, ovdje ne postoji jedinstveni popis uvjeta koje treba ispuniti. Umjesto toga, više od dvadeset stručnih odbora OECD-a detaljno analizira gotovo svaki segment funkcioniranja države, od javne uprave i pravosuđa do energetike, tržišta rada i poreznog sustava.
Posebna se pozornost posvećuje borbi protiv korupcije i transparentnosti javnog sektora. OECD godinama naglašava važnost učinkovitih institucija, sprječavanja sukoba interesa i transparentnog upravljanja javnim novcem. Upravo zato Hrvatska mora pokazati da njezini mehanizmi nadzora i odgovornosti funkcioniraju ne samo na papiru, nego i u praksi.
Upravljanje državnim poduzećima
Jednako važna tema je upravljanje državnim poduzećima. Hrvatska i dalje ima značajan broj tvrtki u državnom vlasništvu, a OECD inzistira na profesionalnom upravljanju, jasnim pravilima imenovanja uprava i smanjenju političkog utjecaja na poslovne odluke. U tom području Hrvatska posljednjih godina provodi niz reformi koje bi trebale povećati učinkovitost i transparentnost poslovanja.
Upravo će upravljanje državnim poduzećima biti jedan od zanimljivijih testova hrvatske spremnosti za OECD. Dok organizacija inzistira na profesionalizaciji uprava i transparentnim procedurama imenovanja, dio stručnjaka upozorava da višekratna produženja mandata bez javnih natječaja teško mogu predstavljati dugoročni model korporativnog upravljanja kakav OECD promiče.
Velik dio procesa odnosi se i na investicijsku klimu. Od države se očekuje stvaranje predvidivog poslovnog okruženja, smanjenje administrativnih prepreka te jačanje pravne sigurnosti za domaće i strane investitore. U praksi to znači brže procedure, učinkovitije institucije i manje regulatornih neizvjesnosti koje mogu usporavati ulaganja.
Važan segment čine i porezna pravila. Hrvatska već kroz članstvo u Europskoj uniji primjenjuje velik dio međunarodnih standarda, no OECD posebnu pozornost posvećuje transparentnosti poreznog sustava, razmjeni informacija među državama te sprječavanju agresivnog poreznog planiranja velikih međunarodnih kompanija.
Zelena tranzicija i obrazovanje
Posljednjih godina sve veću težinu dobivaju i pitanja zelene tranzicije. Organizacija prati kako države razvijaju obnovljive izvore energije, smanjuju emisije stakleničkih plinova te prilagođavaju gospodarstvo klimatskim izazovima. Upravo će projekti u energetici, prometu i održivom razvoju biti među područjima koja će dodatno oblikovati završnu ocjenu Hrvatske.
Ni obrazovanje nije izuzeto iz procesa. OECD posebnu pozornost pridaje kvaliteti obrazovnog sustava, usklađenosti kompetencija s potrebama tržišta rada te mogućnostima cjeloživotnog obrazovanja. Drugim riječima, ne procjenjuje se samo koliko ljudi završava škole i fakultete, nego koliko ih stečena znanja pripremaju za suvremeno gospodarstvo.
Za hrvatsku Vladu uspješan završetak pristupnog procesa ima i snažnu političku dimenziju. Nakon ulaska u Schengen i europodručje, članstvo u OECD-u predstavlja sljedeći veliki međunarodni cilj. Upravo zato se od Vlade Andreja Plenkovića očekuje da u narednim godinama uspješno dovrši reforme koje su još preostale te uvjeri OECD da Hrvatska može ravnopravno sjediti za stolom s najrazvijenijim svjetskim gospodarstvima.
Iako članstvo ne donosi izravna financijska sredstva poput europskih fondova, njegova važnost leži u povjerenju. Za investitore, kreditne agencije i međunarodne financijske institucije OECD predstavlja svojevrsni pečat kvalitete. Ulazak u organizaciju često se promatra kao potvrda da država ima stabilne institucije, predvidiva pravila i dugoročno održiv gospodarski model.
Zbog toga se pitanje hrvatskog ulaska u OECD ne svodi samo na vanjsku politiku. Riječ je o procesu koji će pokazati koliko je Hrvatska spremna funkcionirati prema standardima država koje već desetljećima čine jezgru najrazvijenijeg dijela svijeta.
