Više od 25.000 građana u Hrvatskoj svake godine oboli od raka, a gotovo polovica njih nalazi se u radno aktivnoj dobi. No za mnoge borba ne završava dijagnozom i liječenjem. Sve češće suočavaju se i sa strahom od gubitka posla, smanjenja prihoda te neizvjesne budućnosti za sebe i svoje obitelji.
Upravo je ta tema otvorena na okruglom stolu o položaju onkoloških pacijenata na tržištu rada održanom u Hrvatskom saboru, gdje su iznesena upozorenja da postojeći sustav ne pruža dovoljnu zaštitu oboljelima.
Posebno je odjeknula izjava predsjednice udruge „Nismo same“ Ivane Kalogjere.
„Ljudi nam kažu da se više boje gubitka posla od svoje dijagnoze“, upozorila je Kalogjera, ističući kako se u udruzi gotovo svakoga tjedna susreću sa slučajevima osoba koje su nakon dijagnoze ostale bez zaposlenja.
Iako službeni podaci o broju otkaza među onkološkim pacijentima ne postoje, iskustva pacijenata i udruga ukazuju da problem nije zanemariv. Mnogi oboljeli, tvrde sudionici rasprave, koriste godišnji odmor za odlazak na terapije, nailaze na nerazumijevanje poslodavaca ili se suočavaju s pritiscima nakon povratka na posao.
Potresno svjedočanstvo podijelila je i onkološka pacijentica Ivana Ožvatić koja je tijekom bolesti ostala bez radnog mjesta.
„Ako budućem poslodavcu ne kažem da sam bolesna, kako ću svakih 28 dana odlaziti na terapiju?“, upitala je Ožvatić, opisujući situaciju u kojoj se nalaze brojni oboljeli.
Dodatnu zabrinutost izazvali su rezultati istraživanja provedenog među ženama koje su se vratile na posao nakon liječenja karcinoma. Samo 24 posto ispitanica izjavilo je da im je radno mjesto bilo u potpunosti prilagođeno zdravstvenom stanju nakon povratka s bolovanja. Čak 73 posto navelo je da se poslodavac nije konzultirao ni s kim oko prilagodbe radnih uvjeta.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter podsjetila je kako hrvatski zakoni zabranjuju diskriminaciju na temelju zdravstvenog stanja, no sudionici rasprave upozorili su da praksa često izgleda drukčije od onoga što piše u zakonima.
Rasprava u Saboru otvorila je pitanje koje se rijetko nalazi u središtu javnosti. Hrvatska posljednjih godina ulaže velika sredstva u prevenciju, dijagnostiku i liječenje malignih bolesti, ali mnogi oboljeli nakon izlaska iz bolnice ulaze u novu borbu – onu za očuvanje radnog mjesta i egzistencije.
Ako se osoba nakon dijagnoze mora više bojati otkaza nego same bolesti, tada problem više nije samo zdravstveni. To postaje ozbiljno društveno pitanje koje traži konkretnije zakonske mehanizme i veću zaštitu ljudi koji se već nalaze u jednoj od najtežih životnih situacija.
