Hrvatska ulazi u završnu fazu jedne od najopsežnijih reformi upravljanja državnim tvrtkama posljednjih desetljeća. Novi sustav obuhvatit će 39 poduzeća od posebnog interesa za državu koja zajedno ostvaruju čak 11,4 milijarde eura godišnjih prihoda i predstavljaju važan dio hrvatskog gospodarstva.
Predstavljanjem prvih pet provedbenih propisa započinje praktična provedba reforme korporativnog upravljanja, čiji je cilj povećati odgovornost uprava, ojačati nadzor nad poslovanjem i uvesti jasnija pravila upravljanja državnom imovinom.
Najveća promjena odnosi se na način upravljanja državnim vlasništvom. Umjesto dosadašnjeg modela u kojem su pojedina ministarstva imala značajnu ulogu u upravljanju tvrtkama iz svojih sektora, vlasničke ovlasti koncentrirat će se na razini Vlade Republike Hrvatske.
Reforma se ne odnosi samo na nekoliko velikih državnih sustava. Osim 39 društava od posebnog interesa, država ima udjele u još više od stotinu trgovačkih društava, dok jedinice lokalne i regionalne samouprave upravljaju s više od 750 poduzeća.
Jedna od ključnih novosti jest obvezno provođenje javnih natječaja za izbor članova nadzornih odbora i uprava. Prema novim pravilima, najmanje trećinu članova nadzornih odbora morat će činiti neovisni stručnjaci koji ispunjavaju stroge kriterije stručnosti, iskustva i ugleda.
Uvode se i mjerljivi ciljevi za uprave državnih tvrtki. Njihov rad više neće biti ocjenjivan samo kroz formalno vođenje sustava, nego i kroz ostvarenje konkretnih poslovnih, razvojnih i financijskih rezultata. Neispunjavanje zadanih ciljeva moći će biti razlog za opoziv članova uprava.
Nova pravila donose i veću razinu transparentnosti. Državna poduzeća morat će redovito izvještavati ne samo vlasnika nego i javnost, a uvodi se i sustav usklađenosti kojim bi se trebali smanjiti rizici nepravilnosti u poslovanju.
Prve uprave i nadzorni odbori izabrani prema novom modelu očekuju se tijekom 2027. godine.
Međutim, stvarni uspjeh reforme neće se mjeriti brojem donesenih pravilnika niti održanih natječaja. Hrvatska javnost godinama sluša obećanja o profesionalizaciji državnih tvrtki, dok su rezultati često ostajali ispod očekivanja. Zato će ključni pokazatelj biti jednostavno pitanje: hoće li poduzeća koja upravljaju milijardama eura javne imovine postati učinkovitija, transparentnija i otpornija na političke utjecaje. Tek tada će se moći govoriti o stvarnoj reformi, a ne samo o promjeni procedura.
