Više od 750 prikrivenih grobišta: Nova knjiga otvara pitanja o jednoj od najvećih hrvatskih tragedija 20. stoljeća
Osamdeset godina nakon Bleiburga i Križnog puta još uvijek nisu poznate pune razmjere poratnih likvidacija, a stotine masovnih grobnica i dalje skrivaju sudbine tisuća žrtava. Upravo tim pitanjima bavi se nova knjiga „Prikrivena grobišta Hrvata u Sloveniji“, predstavljena u najnovijoj epizodi podcasta Špica s Macanom.
Povjesničar Mitja Ferenc, jedan od autora knjige, otkrio je kako je tijekom posljednjih dvadesetak godina na području Slovenije evidentirano više od 750 prikrivenih grobišta povezanih s poratnim likvidacijama nakon Drugoga svjetskog rata.
„Kada smo počeli sustavno istraživati, znali smo za tek nekoliko desetaka lokacija. Danas govorimo o više od 750 evidentiranih grobišta. Naš je cilj pronaći mjesta stradanja, potvrditi postojanje žrtava i omogućiti da jednog dana budu dostojno pokopane“, rekao je Ferenc.
Posebnu pozornost privlači lokalitet Tezno kod Maribora, koji se smatra jednim od najvećih poznatih stratišta na području Slovenije. Tijekom radova na autocesti 1999. godine na samo 70 metara protutenkovskog rova pronađeni su posmrtni ostaci 1.179 osoba.
Naknadna istraživanja pokazala su da se rov proteže najmanje 930 metara.
„Matematički izračuni upućuju na mogućnost da se samo na toj lokaciji nalazi oko 15 tisuća žrtava“, upozorio je Ferenc.
Predsjednik Upravnog odbora Školske knjige Ante Žužul naglasio je kako knjiga predstavlja pokušaj prekidanja desetljeća šutnje o sudbinama ljudi koji su nakon rata nestali bez groba i bez prava na sjećanje.
„Riječ je prije svega o humanitarnom i civilizacijskom pitanju. Govorimo o desecima tisuća žrtava čije obitelji desetljećima nisu znale gdje su završili njihovi najbliži“, rekao je Žužul.
Dodao je kako brojni lokaliteti još uvijek nisu istraženi te da pojedine procjene govore o mogućnosti da je tijekom Križnog puta i poratnih likvidacija stradalo i do 300 tisuća ljudi.
Nova knjiga donosi pregled dosadašnjih istraživanja, rezultata ekshumacija i svjedočanstava te otvara pitanja koja ni osam desetljeća nakon završetka Drugoga svjetskog rata nisu dobila konačne odgovore.
Iako su mnoga grobišta pronađena, velik broj žrtava još uvijek nema ime, grob ni mjesto na kojem bi im se mogla odati počast. Upravo zato istraživanja poput ovih imaju mnogo šire značenje od samog povijesnog interesa. Ona predstavljaju pokušaj rasvjetljavanja jednog od najtežih i najdugotrajnije prešućivanih poglavlja hrvatske i slovenske povijesti te podsjećaju da svaka žrtva, bez obzira na okolnosti i vrijeme u kojem je stradala, zaslužuje dostojanstvo, istinu i sjećanje.
