Povijest pokazuje jednostavnu činjenicu: velike sile ne biraju između dobra i zla, nego između korisnog i neupotrebljivog. Noriega i Maduro nisu iznimke, razlika je samo u trenutku kada interes nadjača strpljenje.
U prvim danima 2026. vijesti iz Venezuelе uzdrmale su svjetsku politiku: predsjednik Nicolása Madura uhitile su američke snage i prebačen je u Sjedinjene Države, gdje će se suočiti s optužbama za „narko-terorizam“ i druga kaznena djela. Ovaj događaj, iako je još uvijek predmet intenzivnih međunarodnih reakcija i pravnih rasprava, označava jedan od najozbiljnijih američkih okršaja s čelnikom suverene države u posljednjim desetljećima. Upravo zbog toga mnogi analitičari odmah su ga doveli u povijesni kontekst ranijih američkih intervencija, najjasnije usporedive s svrgavanjem Manuela Noriege u Panami 1989. godine, prema Guardianu.
Kako su Noriega i Maduro završili u američkim rukama?
Manuel Noriega , Panama, 1989.
Manuel Noriega bio je de facto vojni vođa Paname, kojeg su početkom 1980-ih tolerirale i dijelom surađivale američke obavještajne službe, unatoč njegovoj povezanosti s kriminalom i trgovinom drogom. Međutim, kako je odnos s Washingtonom narastao u konflikt, uključujući i poništavanje slobodnih izbora i napetosti s američkim trupama u Panamskom kanalu, SAD su pokrenule invaziju „Operation Just Cause“ u prosincu 1989.
Uhićenje Noriege završilo je s njegovom predajom 3. siječnja 1990. nakon što se skrivao u vatikanskoj nuncijaturi. Službeno je isporučen američkim vlastima, gdje je osuđen za kriminalne aktivnosti i proveo značajan dio života iza rešetaka. Noriega je simboličko-povijesni slučaj američke politike prema Latinskoj Americi u kasnom hladnoratovskom razdoblju. Saveznik dok je bio koristan, a neprijatelj kada se sukobio s američkim interesima.
Nicolás Maduro – Venezuela, 2026.
U slučaju Venezuele, situacija je daleko kompleksnija i dalekosežnija: Nicolás Maduro nije ikada bio saveznik Washingtona. Njegova vlast bila je obilježena političkom represijom, ekonomski kolapsom i razaranjem institucija, zbog čega je veliki dio međunarodne zajednice osporavao legitimnost njegovih izbora i vlasti.
Sjedinjene Države su godinama pooštravale politički i ekonomski pritisak, uključujući sankcije te optužbe za narko-terorizam, ali do početka 2026. nije u potpunosti intervenirala vojno. Sve se to promijenilo u operaciji koja je kulminirala iznenadnim uhićenjem Madura i njegove supruge, također 3. siječnja. Ova operacija, izvedena bez jasnog mandata UN-a i uz brojne civilne žrtve i diplomatsku osudu, smatra se prvom izravnom američkom vojnom akcijom protiv suverene vlade u Južnoj Americi u modernom dobu.
Paralela i razlike: Noriega i Maduro
Iako su obje situacije povezane s američkom vojnom ili polu-vojnom akcijom usmjerenom na svrgavanje čelnika država koje su Washingtonu bile problematične, postoje ključne razlike.
Ovi slučajevi pokazuju kako se međunarodna politika velike sile može brzo transformirati iz pritiska i sankcija u vojnu intervenciju, osobito kada su u pitanju zemlje s bogatim prirodnim resursima ili geostrateškim značajem. Pritom se često koristi pravna i moralna retorika poput borba protiv kriminala, zaštita demokracije, no stvarni motivi uvijek su predmet duboke političke i geopolitičke rasprave. Ako je slučaj Noriege bio simbol kraj Hladnog rata i američke težnje za kontrolom regije, onda je slučaj Madura, u svjetlu njegova uhićenja, znak novog poglavlja međunarodnih odnosa, u kojem se granice suvereniteta, međunarodnog prava i utjecaja velikih sila ponovno preispituju.
Povijest pokazuje jednostavnu činjenicu: velike sile ne biraju između dobra i zla, nego između korisnog i beskorisnog.
