Problem nije u prehrani niti vježbanju – problem si ti!

Svake godine ista priča. 1. siječnja postaje čarobni datum.
Taj jedan dan u godini nosi obećanja koja mjesecima prije nismo imali snage donijeti.
Odjednom ćemo jesti zdravo. Vježbati redovito. Brinuti o sebi.
Promijeniti život. I uvijek se pitam isto: zašto baš 1.1.? Zašto ne danas?
Odgovor je jednostavan, i mnogima neugodan: zato što se iza datuma najlakše sakriti.
Datum nam služi kao alibi. Kao izgovor. Kao privremeni osjećaj kontrole.
Jer lakše je reći “krenut ću od nove godine” nego priznati da nam se ne da. Da se bojimo neuspjeha. Da se bojimo discipline. Da se bojimo onoga što će se dogoditi ako stvarno pokušamo — i ne uspijemo. Ljudi vole govoriti da im fali motivacije.
Ali motivacija nikad nije bila problem. Motivacija je prolazna. Dolazi i odlazi.
Problem je što većina ljudi ne voli nelagodu.A promjena je nelagodna. Uvijek.
Zdrava prehrana nije teška zato što je zdrava.
Teška je jer traži dosljednost. Vježbanje nije teško zato što je fizički naporno, nego zato što traži da se pojaviš i onda kad ti se ne da. I zato većina ljudi ne odustane nakon mjesec dana nego nakon prvog dana kad nestane početni zanos.
Moram se ovdje osvrnuti na 2 knjige koje su me izule is cipela. David Goggins u knjigama
“Nikad gotov” i “Ne možeš mi ništa” brutalno iskreno govori o ovoj temi. Čovjek koji nije napravio nevjerojatne stvari zato što je imao savršene uvjete, nego zato što je razvio disciplinu jaču od motivacije. U njegovim knjigama nema “čekaj da se osjetiš spremno”. Nema maženja. Nema izgovora.
Postoji samo jedno pitanje: hoćeš li napraviti ono što treba i kad ti se ne da?
Jer tijelo će uvijek slušati glavu. Uvijek.
I ja sam jedna od onih koja ima ovaj problem i s kojim se i dalje borim. “Počet ću od ponedjeljka.” “Od nove godine.” “Sad nije pravo vrijeme.”
I uvijek neki izgovori… Godinama sam mislila da mi fali bolji plan. Bolja rutina. Više motivacije. A zapravo mi je falila samo jedna stvar
odluka koju ne pregovaraš svaki dan iznova.
Tek kad sam shvatila da promjena ne dolazi kad se osjećam spremno, nego kad odlučim ostati dosljedna i onda kad mi se ne da počela sam se stvarno micati s mjesta.
Tada sam i razumjela ono što Goggins stalno ponavlja: disciplina nije osjećaj.
Disciplina je odluka. Možda je zato većina ljudi stalno na početku.
Jer je lakše krenuti kad si motiviran, nego ostati kad motivacija nestane.
I zato, kad opet uhvatiš sebe kako govoriš da ćeš krenuti od nekog “boljeg datuma”,
zapitaj se samo jedno: čekaš li stvarno datum ili čekaš hrabrost da prestaneš lagati sam sebi? Jer promjena ne počinje u teretani.
Ne počinje u hladnjaku. Ne počinje u kalendaru.
Promjena počinje u glavi.