Na današnji dan, 10. siječnja 1919. godine, rođen je general zbora Janko Bobetko, jedan od najvažnijih hrvatskih vojnih zapovjednika u Domovinskom ratu i načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske u ključnim godinama stvaranja hrvatske države.
Janko Bobetko rođen je u selu Crnac pokraj Siska. Vojnu karijeru započeo je još tijekom Drugog svjetskog rata, a nakon rata završio je Vojnu akademiju Jugoslavenske narodne armije (JNA). Tijekom službe u JNA obnašao je niz visokih dužnosti, među ostalim u Ratnoj mornarici i zapovjednim strukturama, a 1966. godine imenovan je načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika Pete vojne oblasti JNA u činu general-potpukovnika, koja je obuhvaćala Hrvatsku i Sloveniju.
Zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese tijekom Hrvatskog proljeća, Bobetko je 1972. godine prisilno umirovljen, zajedno s još 19 hrvatskih generala. U godinama koje su uslijedile bio je praktički isključen iz javnog djelovanja sve do početka demokratskih promjena i stvaranja samostalne Hrvatske.
Po uspostavi neovisne Republike Hrvatske, 1991. godine priključuje se Hrvatskoj vojsci, a predsjednik Franjo Tuđman 10. travnja 1992. dodjeljuje mu čin generala zbora i imenuje ga zapovjednikom Južnog bojišta. Pod njegovim zapovjedništvom provedene su ključne vojne operacije u južnoj Hrvatskoj, uključujući oslobađanje Dubrovnika i njegova zaleđa, doline Neretve i šireg područja juga zemlje.
20. studenoga 1992. godine imenovan je načelnikom Glavnog stožera Hrvatske vojske, naslijedivši generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do 15. srpnja 1995., u razdoblju u kojem su provedene neke od najvažnijih vojno-redarstvenih operacija Domovinskog rata.
Godine 1996. objavio je knjigu “Sve moje bitke”, u kojoj je iznio osobno viđenje Domovinskog rata te priložio dokumente i vojne karte vezane uz operacije Čagalj, Tigar, Maslenica, Medački džep, Bljesak i Oluja. Nakon umirovljenja bio je i saborski zastupnik HDZ-a do 1999. godine.
General Janko Bobetko preminuo je 29. travnja 2003. godine u Zagrebu, u 84. godini života.
